Što se tiče reforme javnog sektora, pre nekoliko godina je izvršena racionalizacija jednog manjeg segmenta javnog sektora, ali vrlo važnog.Reč je o reformi sudstva 2010 godine, tu je radilo možda oko 7-8 hiljada ljudi(ne znam tačno, ali se svi oni ubrajaju u 28 000 državnih službenika na republičkom nivou).To je zanemarljivo u odnosu na broj zaposlenih u javnom sektoru, ali dobro ilustruje "uštede" koja se mogu ostvariti otpuštanjem "prekobrojnih" činovnika.
Država je odlučila da racionalizuje broj zaposlenih u sudovima .Prvo je tokom 2008 ili 2009 godine iz službe odstranjeno oko 1 500 činovnika, kroz socijalni program.Onda je kroz reizbor sudija odstranjeno oko 1/4 sudija, odnosno smanjen je broj sudija za 25 %.
U mnogim manjim mestima ukinute su pojedine sudske službe, a u nekim malim opštinama uopšte nema sudskih objekata.Jednom broju zaposlenih se plaća putni trošak, to od 5 000-10 000 dinara mesečno, i to je mnogo manji iznos nego isplata punih zarada za raniji broj zaposlenih.U pojedinim sudovima, odlučeno je da nema potrebe za mnogo daktilografa nego da dvoje 2 sudije dele 1 daktilografa i 1 prostoriju(ušteda za 50% daktilografa i 50% prostorija), i da održavaju ročišta svakog drugog dana, jedan ponedeljkom i utorkom drugi ostalim danima, pa iduće nedelje obrnuto, ili nekim drugim rasporedom.
Sve je to evidentna ušteda za budžet i racionalizacija.To što je uštedela država neko mora da plati.To je korisnici ovih usluga- stranke i njihovi punomoćnici(advokat ili neko drugo lice).Moraš platiti put do sudskog objekta da bi obavio nešto, ili angažovati nekog advokata koji radi u mestu gde se nalazi sudska zgrada,advokat mora da plaća da ga zameni drugi advokat na ročištima(ili da to odradi uzvraćanjem usluge zamenjivanja).
Taj trošak za stranku ili njenog punomoćnika nije postojao pre odluke države da uštedi na platama, prostorijama i slično.Jedina razlika je što su taj iznos koji je sada država uštedela,ranije plaćali svi poreski obveznici, a sada će ga plaćati samo poreski obveznici koji imaju potrebu da nešto rade pred sudom.Međutim onaj ko nešto konkretno završava pred sudom, već plaća sudsku taksu, a to je naknada za to što mu država preko suda pruža konkretnu uslugu.
Kada se to preračuna neke stvarne uštede i nema, samo jedna kategorija poreskih obveznika plaća više.
Citat:
ventura: Molim te nemoj da se frljaš sa 1945-tom kad ti nisi bio u stanju da upamtiš ni ono što se dešavalo pre 15 godina.
Čisto da ti ilustrujem, te famozne 2000.te godine si za prosečnu platu mogao da kupiš 533 hlebova, a danas u januaru 2014 za prosečnu platu možeš da kupiš 1104 hleba. Ali cena hleba nije neki dobar parametar, jer svi znamo kako se '90-tih određivala cena hleba, i koliko ga je bilo na rafovima.. Realan pokazatelj je to što si 2000. godine za prosečnu platu mogao da kupiš 97 litara benzina, a danas za prosečnu platu možeš da kupiš 317 litara, odnosno tri puta više!!
I onda se neki lobotomisani lik poput tebe javi i nalupeta nikad strašnije kako se u Srbiji živelo bolje pre 15 godina.. Ma kako da ne, a narod je na ulice izašao onako bez veze, da protegne noge, pa se dosetili usput da linčuju predsednika, čisto sporta i razonode radi.
Prosečna plata važi samo za one koji su zaposleni i koji primaju platu.Postoji veliki broj nezaposlenih koji ne primaju platu i imaju zaradu od 0 dinara.Postoji 1.6 miliona penzinera koji primaju 23-24 000 dinara u proseku, što je mnogo manje od prosečne zarade.Kada bi njih uključio u računicu, prosečan prihod ne bi iznosio 50 000 dinara koliko iznosi prosečna neto zarada u decembru 2013 godine nego mnogo manje.
2001 godine još nije počela privatizacija, još nije bio otpušten veliki broj zaposlenih iz društvenih preduzeća, oni su primali neke plate, penzije su bile mnogo bliže prosečnoj zaradi nego danas i sve to je ulazilo u neki prosek.
Sada imaš oko milion nezaposlenih, i penzije oko 50% prosečne zarade, i onda porediš prosek iz 2001 godine i današnji, porediš neuporedive situacije.
Država je odlučila da je plata od 60 000 dinara izuzetno visoka, i da to opravdava neki oblik progresivnog oporezivanja.To mnogo više govori o realnom prosečnom prihodu nego statistika o prosečnoj neto plati.To znači da se plata od 60 000 dinara smatra prilično velikom, da su oni koji primaju te plate na neki način bogati i imućni pa ih treba dodatno oporezovati.To je samo 20 % iznad prosečne neto zarade, znači da prosečna neto zarada nije nikakav relevantan parametar.
[Ovu poruku je menjao kreatura dana 08.02.2014. u 16:43 GMT+1]