Naučna dostignuća sama za sebe nisu relevantna ako nema industrije da to unovči kroz proizvode, a tu je i zaštita patenata važna.
Interesantno je kako je nemački Enercon izgubio spor u SAD, jer je neko drugi registrovao određene patente pre njih samih, tako da su im do neke godine zabranili prodaju određene opreme u SAD, i time praktično favorizovali svoje proizvođače.
Na stranu što mi i nemamo takvih inovacija, ili ako ih imamo, nemamo industriju koja bi to proizvodila za strana tržišta, nego nemamo ni mogućnosti da patentiramo te ideje za sva značajna tržišta.
Tako se finansiranje nauke u Srbiji svodi samo na održavanje kontinuiteta, ako neki naučni uspe da dobije nek saradnju u evropskim naučnim institucijama, tipa Cern i sl., onda još bolje za te naučnike, ali sama privreda ima malu ili nikakvu vajdu od toga.
Evo, na primer Institut u Vinči, dobija veliki novac od države, a praktično samo se bore da se domognu nekog pečata (atesti, ispitivanja opreme, i sl.) na koji bi imali monopol, slično kao Jugoinspekt, samo da udaram neke pečate... za to bar nije potrebna neka visoka nauka, to može da radi i običan inženjer sa državnim ispitom, a kod nas se naučne institucije bave izdavanjem raznih uverenja sa pečatom!
I u vreme kada je SFRJ bila ekonomski na vrhuncu, bilo je veoma malo te nauke koja se mogla upotrebiti u privredi, uglavnom su naučne ustanove dobijale novac od firmi jer je država to tako propisala, pa su morali "projekti" da se realizuju u saradnji instituta i proizvodnih firmi, ali su rezultati izostajali.
"Zastava" je imala neki nazovi institut, hiljade ljudi je dobilo stanove, godinama primali dobre plate, a šta je rezultat?
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.