Kasno se jeavljam na temu jer su ovo dani kad obicno nema nikakvog posla u basti, pa se vise sedi uz komp i citaju tekstovi.
Sto se tice pretecih zakona iz EU:
Potpuno se slazem sa tim da sve treba da ima neku garanciju kvaliteta, da li je to sertifikat semena, ili garancija prozivodjaca i prodavca, sve jedno, neka bude. Ali, ja sam za poslednjih 10 godina ne jednom kupio "sertifikovano" seme, od svetski poznatih i priznatih distributera, pa je klijavost bila 0 ili je na kesici pisalo da unutra ima oko 500 semenki a bilo ih je manje od 300. I kome da se zalis za semenke koje vrede 2-3 evra? Znaci, to sto je neko dobio sertifikat nikad nije garancija da nece nesto za**** u proizvodnji ili pakovanju i da krajnji kupac nece biti ostecen. O marketinskim fotkama koje neko povrce ili cvece prikazuju unakvim kakvo ono nikako nije, da i ne govorim, pisao sam na svom sajtu o tome.
Ono sto ovaj zakon cini za mene pogubnim je sledece (navescu svoj primer koji nije jedinstven, znam da ima nekoliko desetina ljudi u ExYu koji su u istom polozaju)
Ja trenutno zivim od uzgoja starih sorti povrca, prodajem seme i rasad. Nemam nikakve druge prihode i zivim vrlo skromno (po svim merilima). Ako neki od ovih zakona zazive, za mene ce to znaciti sledece (osim da odem u totalnu ilegalu i da pocnem da "dilujem" semenke paradajza):
- da platim oko 700e (taj iznos se najcesce pominje) po svakoj sorti koju imam za troskove dobijanja sertifikata. S obizrom na to da cu ove sezone imati samo paradajza oko 250 sorti, za sve njih bi mi trebalo oko 175000e. Paprike, krastavac, bosiljak,... nakupilo bi se do 200 000e. Da platim odmah.
- da ne radim nista naredne 2 ili 3 godine za koje vreme ce se ispitivati seme koje dam na sertifikaciju, neko ce od svake sorte negde posejati 5-10 strukova, obrati, izvaditi semenke za narednu sezonu i pojesti plodove. Ja od svega toga nemam nista, sedim kod kuce i cekam sertifikat. Posebna je prica, sta taj neko, ko odobrava sertifikate, RADI 3 godine sa mojim semenkama na osnvou cega ce uzeti 700e?
- nakon 2 ili tri godine, pod uslovom da dobijem sertifikat, mogu da prodajem seme povrca trzistu na kojem bez zastoja rade veliki distributeri koji imaju po 20, 30, 50... hibridniih sorti, dobili su sertifikate za mnogo manje od 700e po sorti i za njih se, jednostavno, zna.
sad malo logike
na onih 200 000e za sertifikate, da dodamo 24 prosecne srpske plate, ne znam koji je trenutno tacan iznos, ali neka bude 300e, zbog lakseg racunanja, znaci 7200e (sto je u odnosu na onih 200000, smesno :) ). Znaci, da bih usao u ceo proces sertifikacije "mojih" sorti, moram da imam u keshu 207200e.
prvo, da mogu da "pljunem" te pare, da li bih se i dalje bavio poslom koji od mene trazi 7-8 meseci jakog rada, pun je neizvesnosti, nema nikakve sigurne zarade, svake godine ide sve losije i na kraju svake godine mi donese platu koja je manja od prosecne plate u srbiji?
za koje vreme cu prodati 100000 kesica semenki (cena im je oko 2e po komadu) samo da sve vratim na 0?
ovde ne govorim o "genetskoj raznovrsnosti", "ukusu i mirisu" starih sorti, "zdravoj hrani" i svim onim parolama kojih je pun internet, ali koje ce sve preko noci ostati samo parole ako zazivi i jedan od ovih zakona. Koliko mi se cini, za sad to nije proslo, ali to ne znaci da "veliki", Mosanto, Sygenta i ostali nece dati jos sottinak miliona evrica tamo gde treba da podmazu i pritisnu da ovakvi zakoni prodju. A kad prodju, svega onoga an cemu smo odrasli, onoga sto smo zvali "domacim", "prirodnim", "zdravim",... vise nece biti.
Sto se tice carine, po vazecim zakonima zabranjeno je preko granice prenositi semena biljaka (ono "moze malo", "samo za licnu upotrebu", "jedna kesica po sorti",.. nista ne vazi, samo je dobra volja carinika da li ce pustiti ili nece). meni na svakih 4 ili 5 posiljki semena koja narucujem iz celog sveta, ocarine jednu i to zestoko (stalno pominjem primer da sam za semenke vredne oko 2000din, platio carinu 3700din), sto smatram OK, bolje i tako nego da mi plene seme. Par puta mi seme nije stiglo. Ko ga je presreo i zadrzao nikada necu saznati, ali je sreca da su mi svi od kojih sam kupovao seme, poverovali da ga nisam dobio i poslali jos jednom (svaka im cast, iskreno). Meni su vracene neke posiljke za Hrvatsku i BIH, ali su uglavnom sve ostale prosle (iskljucivo slati kao obicno pismo, svako preporuceno pismo se proverava na carini). Kad sam slao po ljudima koji su putovali, nikada niko nije imao problema.
Srdacan pozdrav
~~~~~~~~~~~~~
manus manum lavat
manus.bravehost.com