Ja nisam znao za Bertozzijev eksperiment i učinilo mi se u prvi mah da je potvrda STR, ali kad se malo
razmisli - ne mora da bude. O rezultatima takvih i sličnih eksperimenata olako se sudi ne uzimajući u obzir
i druge uticaje izuzev onih koji idu u prilog želji eksperimentatora da dokaže ispravnost STR.
Na primer Michelson-Morley - ev eksperiment je upravo obrnut dokaz t. j. da su putevi svetlosti u njemu
pogrešno sračunati. STR ne može da isključi balistiku u potpunosti jer je neoboriva činjenica da svetlosni
impuls može da ima i translatorno kretanje koje se u STR negira ili ne uzima u obzir od slučaja do slučaja.
Paradoks kontrakcije dužine sam detaljno izložio, ali zagovornici STR različito reaguju i daju različita rešenja
tako da nema jedinstvenog rešenja ni za kontrakciju kao proces ni za centar kontrakcije ni za pređene
puteve.
Sagnacov efekt se može objasniti i na klasičan način premda mislim da ni jedan nije dobar.
Lorencove transformacije (prema Supeku) izvode se na osnovu nemoguće situacije. Kaže se da se emituje
zajednički svetlosni signal iz oba ishodišta koordinatnih sistema između kojih postoji relativno kretanje kada
im se ishodišta poklope. Ne kaže se, međutim, u kom sistemu se nalazi izvor tog signala odnosno koja je
njegova brzina.
Često se prikazuje sat na principu ponavljanja reflektovanja svetlosti između dva ogledala kao najjednostavniji
primer kako svetlost prelazi duži put kada se ta ogledala kreću što je direktan i očigledan napad na zdrav
razum i potpuno ignorisanje kretanja izvora svetlosti.
Ako se u akceleratorima može postići konstantno ubrzanje onda ne bi trebalo da bude teško sračunati koliko
vremena treba da neka čestica provede u njemu da bi postigla određenu brzinu i koliku dužinu bi trebalo da
ima , na primer, linearni akcelerator. Ako se postižu nadsvetlosne brzine, onda im odgovara i određena kinetička
energija, ali ako zabranjujemo takve brzine, onda se kinetička energija ne uklapa pa smo prisiljeni da kažemo
da je masa porasla.
O GPS-u je dosta rečeno, a korekcija rada satova koji nisu u jednakim uslovima je nužna jer satovi nisu
indiferentni na različite uslove.
Ja, naravno, ne mogu da kažem ništa o eksperimentima koje ne znam i čijoj analizi bi trebalo pristupiti
detaljnije nego što to čine pristrasni eksperimentatori i drugi površni komentatori rezultata eksperimenata.
U svakom slučaju verujem u takve "analize" jednako kao i u analize gore prikazanih eksperimenata i površnih
zaključaka.
Činjenica je, međutim, da relativisti jednostavno nisu spremni da odgovaraju na jednostavna pitanja i
novode složene procese u kojima nikom nisu poznati svi uticaji pojava i njihovih svojstava koji učestvuju
u tim procesima.