Imas li ti iskustva u sluzenju vojnog roka?
Sve i da imas, osjecaj "prijatnosti" je subjektivna stvar, a ti je generalizujes, sto je znak lupetanja.
Postoje ljudi koji nalaze za prijatno:
- promjeniti sredinu;
- promjeniti nacin zivota;
- promjeniti uslove zivota;
- sresti nove ljude;
- probati nova iskustva;
- iskusiti nove situacije;
- otici od kuce;
- .....
bez obzira cak i ako to podrazumjeva da ustajes u tacno odredjeno vreme ili "trpis" jos poneku takvu "grozotu".
Zatim imas ljude koji:
- se pentraju po planinama na -50 i gledaju glavi mjesta;
- trce maratone i trijatlone dok zeludac ne ispovracaju na usta;
- bulje u matematicke zbirke i knjige dan i noc nebili rjesili neki zadacic;
-...
Nista od toga se ne moze uzeti za "prijatno" u smislu u kom ti pricas, pa ipak ih niko ne naziva poremecenim mazohistima.
Sa druge strane, postoje cangrizavi starcici koji:
- zamalo dobiju infarkt kad im cistatica u zgradi slucajno pomjeri otirac ispred vrata za 2,5 cm ulijevo;
- zamalo dobiju slog i ne mogu da se smire 16 dana kada jedno jutru u parku zateknu svoju omiljenu klupu
obojenu u drugaciju nijansu zelene od one koje gledaju poslednjih 28 godina;
- dobiju stres ako ih slucajno neko greskom pozove telefonom;
- ...
Zatim, na kraju, postoje i mladunci kojima je otkidanje od majcine sise uvijek traumaticno iskustvo, pa gdje god ga smjestili i poslali, jer je po prirodi otkidanje mladunceta od majke uvijek traumaticno.
Kao sto vidis, postoje razne kategorije ljudi, tako da kategorizacija neke opste stvari kao sto je sluzenje vojske iz samo svog licnog ugla nema nikakvog smisla za ikog drugog osim tebe i u skladu sa tim predstavlja obicno lupetanje.