da se ne pravim pametan :), nego zelim da iznesem neka moja skromna razmisljanja na sta treba obratiti paznju
prilikom komentarisanja, tj. u vezi cega mi komentarisemo, a posto ovde ima dosta dobrih i izgradjenih i extra
pametnih ljudi i fotografa kao i pocetnika, i molio bih sve koji zele - da me isprave ili dopune. To mi je bitno
zbog licnog prosirenja znanja o kulturi komentarisanja i komunikacije uopste.
Po meni, nekako sam izdevojio cetiri faze nastajanja jedne fotografije (makar je i dete uslikalo, kao djurino :) ), a to su:
1. MOTIV - sposobnost uocavanja predmeta fotografisanja,
2. IDEJA - vizija kako taj motiv predstaviti na fotografiji i to inicijalno dolazi iznutra,
3. TEHNICKO IZVODJENJE - mogucnost ostvarivanja ideje, ili vrline i mane opreme koju posedujemo i
4. ZNANJE - koje u sustini obuhvata sve gore navedeno, kao i fotografiju kao medijum, slikarstvo,
kompoziciju, estetiku, psihologiju itd.
Znanje, ustvari, ne moze biti pod "cetiri" jer je ono protkano kroz sve faze nastanka jedne fotografije
i svi ga ulazu onoliko koliko ga imaju, bilo da je to "snapshot", bilo da je spremno za svetsku izlozbu.
I moje misljenje je da upravo u "znanju/ne znanju" lezi nasa najveca sujeta. Niti je to Motiv, niti Ideja ni Tehnika,
nego to koliko mi znamo ili ne znamo, a osnova socijalne psihologije je da svi mi zelimo da budemo prihvaceni u drustvu
i da ne misle o nama da smo glupi, smotani i nesposobni. A zasto volimo da budemo veliki u tudjim ocima...eee!,
to vec ne obuhvata ovo pisanije :)
MOTIV je ogranicen okolinom, IDEJA mastovitoscu, TEHNICKO IZVODJENJE opremom ili ne znanjem koriscenja iste,
a ZNANJE je ograniceno vremenom da ucimo, dostupnoscu materijala (sto u doba interneta ne moze biti izgovor) i
sopstvenom (ne)zeljom za napretkom sto se najcesce izrazava kroz stav "ja sve znam".
MOTIV se razvija posmatranjem, IDEJA razmisljanjem, TEHNICKO IZVODJENJE bilo kupovinom onog sto nam treba,
bilo upoznavanjem sa onim sto imamo (sto mi neko rece u mom prvom pitanju - upoznaj mane svog aparata i nauci
da koristis to sto imas). A ZNANJE ucenjem.
Dakle:
Motiv je kontemplacija,
Ideja meditacija,
Tehnika realizacija, a
Znanje je ono sto nosimo u glavi i sto se konstantno moze razvijati.
Zbog toga, svojevremeno sam mislio da slike ne treba komentarisati pod prvom i drugom tackom a da je ok govoriti
o tehnickom aspektu i znanju. Medjutim, razmisljajuci kako je znanje protkano svuda, tako se neko moze poduciti i kako da
uocava (tj. izdvoji) motiv i kako da dobije viziju. Tako dolazim do trece faze svog razmisljanja - da je mladje fotografe,
pocetnike i one koji zele potrebno poducavati (komentarima, o tome je ovde rec) u sve cetiri faze, a vec izgradjenim
autorima mozemo izraziti nase vidjenje, slaganje ili ne, ili, sto je bar meni vazno kao nekom ko se "likovno izrazava",
kako je to uticalo na vas kao kolege a i kao posmatrace.
Pre iznosenja komentara, treba sami sebe da upitamo: "Da li ja stvarno zelim da pomognem toj osobi",
ili "zelim da ga spustim negde ispod sebe na hijerarhijskoj lestvici znanja i sposobnosti"?
Iskreno, ja ZAISTA nisam ovde video jos ni jedan zluradi komentar kako god da je iznesen, pa cak ni u Paramecijumovom
slucaju (bar "dubinski"). Pod ovim ne podrazumevam kasnija prepucavanja i vredjanja koja su vec produkt neceg drugog ;).
Ako izbacimo iz glave da sve znamo i svesni smo cinjenice da ceo zivot ucimo, KAO i cinjenice da svako vidi i dozivljava drugacije,
mislim da onda ne bi ni trebalo da se vredjamo.
Ovim, za sada, nisam hteo da obuhvatim "kako" nego "zasto" komentarisati, ali hocu da naglasim da je ipak jako vazno
kako iznosimo komentare, kad ih vec iznosimo. Isto zavisi i od toga koliko se volimo, postujemo i prihvatamo. Ako neko
kaze: "Sta ja imam tebe da volim i postujem?", onda on spada u grupu ljudi koji dodju, pitaju nesto, dobiju odgovor i odu.
Ali ovi koji su konstantno tu iz dana u dan i mesecima, godinama, i druze se, valjda je trebalo da se razvije neko prijateljstvo.
Ili sam ja suvise sentimentalan ? 'bem li ga. Dakle, ko dodje-pita-ode, zna se kakvi se komentari daju, ko ostaje da se druzi,
pa majku mu, smemo valjda malo otvorenije da komuniciramo :D a da se ne vredjamo na svaku sitnicu. Ili ja opet pogresno shvatam
principe foruma i one koji tu godinama obitavaju zato sto im sa svidja a ne zato sto su placeni.
Ako bih trebao sebe negde da smestim, rekao bih da imam neko znanje ali da imam AJOOJ! jos mnogo toga da ucim,
da imam i ja sujetu ali da pokusavam razmisljanjem da se borim protiv nje. Tako da nemojte misliti da i meni ponekad ne trebaju
komentari, kritike i pohvale. Ako nista drugo, zelim da znam kako ste doziveli i da li vas je uopste dotaklo, jer ko sto rekoh,
fotografija je meni pored crtanja, takodje nacin da se vizualno izrazavam.
Na kraju, niko nije u obavezi da prihvati nicije komentare, ali se moze lepim objasniti zasto je tako fotografisao i sta je mislio
da kaze fotografijom. Ali ako hoce, moze i da prihvati (teskom mukom) da to nije uspeo. :D
A bas na kraju bih se izvinio sto sam mnogo s**o, ali se nadam da ce te mi oprostiti :). Samo sam hteo da uoblicim to sto sve vec znate.
Razmisljanja, komentari, ispravke i dopune - pleeease.
Professionals worry about sales
Photographers worry about light