@Davor Vlajkovic
Citat:
Ma da, baš jedan OMV (ili McDonald's, ili bilo koji drugi davalac franšize) ima resurse, pravo i uopšte volju da kontroliše tako nešto. Posao OMV-a je da prodaje naftne derivate, a ne da brine da li je Petar Petrović koji radi u tamo nekoj firmi iz tamo neke zemlje koja sarađuje sa njima prijavljen na PIO ili ne. Zar to nije briga upravo tog Petra Petrovića, firme u kojoj je isti zaposlen i, najzad, države na čijoj se teritoriji igraju takve igre?
A korporativna i društvena odgovornost? Imidž kompanije? Strane kompanije umesto da uvode svoje standarde i policy-je, prelako preuzimaju loše poslovne običaje iz Srbije. Odgovor na to zašto rade je vrlo logičan: može im se, nema kontrole, ne postoji odgovornost za to, nema kazne, nema ko da kazni, otupelost građana po pitanju solidarnosti i drugih ljudskih osećanja po kojima se čovek razlikuje od životinja (primer - katastrofalni zemljotres u Kini i oluja u Burmi - veoma nezapaženo prošlo u našoj javnosti).
Citat:
- dovođenje dažbina na plate u razumne okvire (sa 50-60% koliko je trenutno opterećenje neto plate porezima i doprinosima na 10-20%);
Malo preterano, sada je oko 68% stopa poreza i doprinosa na neto zaradu, realno bi bilo oko 40%. Mada ima naznaka da će se povećati.
Citat:
- podjednako tretiranje poslodavaca i radnika koji izigravaju zakon o radu tako što su sklopili dogovor da sarađuju i zarađuju ne plaćajući dažbine (zabrana rada određeno vreme, i za poslodavca i za radnika, plus novčane kazne reda veličine npr. 10% godišnjeg prihoda);
Ne slažem se za radnike. To je stvar poslodavca i poreskih organa. Jer ako poslodavac već plaća toliku neto zaradu radniku koliko je dogovoreno, znači da tu postoji dogovor oko visine primanja. Poslodavca više zanima bruto iznos koji mora da plaća za radnika, i očigledno je da mu je prevelik iznos ako plaća poreze i doprinose na realnu neto zaradu, ali nije u mogućnosti da smanji neto zaradu radniku, da bi ostvario svoj plan troškova zarada, jer, radnik ne bi radio za tu manju neto zaradu. Zato poslodavac i pribegava neprijavljivanju radnika, ili prijavljuje manju zaradu od realne, da bi smanjio troškove. Zašto bi radnik za to odgovarao? Možda onda kada bi imao udela u upravljanju preduzećem, ali tu već prelazimo na samoupravljanje, a znamo šta nam je to donelo.
Citat:
- najzad, državno sponzorisana akcija edukacije o važnosti poštovanja zakona (izgradnja institucija i pristup istima kao pozitivna, i kaznene mere kao negativna motivacija).
Za ovo se slažem, ali pre će udariti kometa u zemlju nego što će se ovo desiti. Primer - zakon o privatizaciji - cilj zakona je postizanje što veće cene - dešava se suprotno; vaučerska privatizacija NE NIKAKO - pod izgovorom da građani nemaju pojma o tome, da ne znaju ništa o akcijama, kapitalu, već je bolje da to radi famozna agencija za privatizaciju. I moja baba bi to bolje uradila. Nije se ni pokušalo sa edukacijom građana, više se prikrivalo o toj stvari, kao i o svemu ostalom.
Ali, smatram da ima mnogo više pozitivnih primera o stranim kompanijama. Ako smem, reći ću da Unilever, multinacionalna kompanija koja radi ovde, poštuje svoje politike - načela, kao bilo gde u svetu gde radi (osim radnog vremena, što me ne čudi, jer pola radnog vremena se odvaja za rad za poresku upravu, a oni te ne plaćaju za to), jedino su zarade prilagođene našim uslovima (manje od proseka kompanija, ali neuporedivo više od proseka Srbije i Beograda).
Voleo bih da čujem iskustva ljudi iz privatizovanih preduzeća od strane naših tajkuna.
Citat:
Ja razumem da je mnogima lakše da jednostavno proglase kompanije-poslodavce krivim za sve loše što postoji na svetu danas i time speru sa sebe svu odgovornost i u tome pronađu svojevrsnu utehu za sopstvenu nesposobnost da promene neke stvari, ali ta priča baš i ne pije vodu kada se makar malo analizira situacija na terenu...
Ne volim ovakvu vrstu generalizacije problema. I kakva situacija na terenu?
Citat:
A što bi nas (one što nismo zaposleni u OMV-u) bolelo uvo kakve su plate tamo, i pogotovo kakvi su uslovi i poslovna politika?
Niko te ljude ne tera puškom da rade u OMV-u, a ako im se uslovi ne sviđaju, široko im polje.
Ako je njima bolje, i tebi će biti bolje. Bilo da si radnik ili poslodavac. Razmisli malo. Ako si zaposlen, reći ćeš, zašto bih ja radio za manje para od njega (povećava se prosek zarada)? Ako si poslodavac, taj sa OMV će imati više novca, pa će više i potrošiti, a ti ćeš više prodati, ili izvršiti veću uslugu. Ako ostane gazdi više (mislim na OMV), on će manje da potroši od tog radnika. Recimo, odlazak na letovanje. Gazda ode na Sejšele, i potroši 1500 2000 eur. Radnici neće otići na letovanje, jer im je plata mala. Gazda će kupiti umesto mercedesa C klase, mercedes S klase. radnici neće kupiti kola, jer ne mogu. Gazda će umesto 3 sobnog stana, napraviti vilu, ali radnici neće kupiti stanove, jer ne mogu. Što se tiče hrane, gazda će isto da potroši ako da veću platu radnicima. radnici će svakako više potrošiti. O kulturi da ne govorim. Tu su cene slične, pa se povećava broj konzumenata. Bitno je kolika je zarada svakog zaposlenog. Primera je bezbroj.