Pozdrav
Evo da i ja kazem par reci vezanih za elektro-mehaniku optickih uredjaja. Poceo bih od organizacije i nacina zapisa na CD.
CD je znatno drugacije koncipiran od hard diskova. Zapis je u obliku spirale koja pocinje na manjem precniku šireci se ka vecem. Pod elektronskim mikroskopom (uvecanje 5000 puta) tacno se mogu videti udubljenja (pit) na ravnoj površini (land). Ova udubljenja (jame) cine traku, koja je, poredenja radi, 50 puta tanja od ljudske kose. Površina na kojoj se nalaze jame pravi se od razlicitih materijala, ali zajednicka osobina im reflekcija. Izmedu dva sloja tvrde plastike nalazi se ogledalo koje je profilisano tako da na odredenim mestima menja fazu svetlosnih talasa, što obezbeduje optickoj glavi da "pretvara" udubljenja na ravnoj površini u digitalni signal. Laserski snop (širine 1.7 mikrometara), koji osvetljava površinu ogledala, emituje izvor slican LE diodi, od koje se razlikuje po tome što je proizvodi svetlost samo jedne talasne dužine u istoj fazi (LED proizvodi svetlost od više razlicitih talasnih dužina u razlicitim fazama). Vrlo je bitno da ovi uslovi budu ispunjeni jer se "zatamnjenje", pri nailasku na jamu, ostvarije zbog pojave (negativne) interferencije. Naime, dubina jame je izabrana tako da bude cetvrtina talasne dužine laserskog zraka, pa ce faza odbijenog talasa biti pomerena za 180 stepeni. Ovo dovodi do slabljenja svetlosti koja dopire do fotocelije, iako laserski snop zahvata vecu površinu od jame. Relativna brzina opticke glave u odnosu na plocu je uvek ista (propisana standardom) i iznosi 1.3 m/s (u "prvoj" brzini). To znaci da se ugaona brzina menja od 500 do 200 obrtaja u minuti.
A sada malo o mehanizmu uredjaja.
Obzirom na to da je zapis u spiralnoj formi, postavlja se pitanje kako laserski zrak "zna" da prati traku na svom putu ka spoljašnjem precniku. Uz glavni laserski zrak, uvek se nalaze i dva pomocna koji imaju ulogu da odrede položaj opticke glave i lasera. Ta dva pomocna snopa su pomerena od centra levo i desno, tako da vecim delom prelaze preko nedirnute reflektivne površine. Za svaki pomocni snop postoji i odgovarajuca fotocelija, a s obzirom na to koja prima manje svetlosti vrši se korekcija položaja glave na tu stranu. Ako glavni snop prati traku, onda ce razlika intenziteta pomocnih fotocelija biti nula. U suprotnom jedan od dva pomocna zraka ce zahvatati vecim delom reflektivnu površinu (jaci intenzitet svetla na fotoceliji), a drugi ce se kretati po traci, što ce uzrokovati slabiji intenzitet svetla. Rezultati dobijeni na fotocelijama se pojacavaju, i obradeni saopštavaju posebnom servo uredaju za tracking, koji upravlja položajem glave. Što se tice fokusiranja, rešenje je vrlo slicno - glavna fotocelija se sastoji iz cetiri manje, slicno kvadratu podeljenom dijagonalama. Dva sociva, kroz koja prolazi laserski zrak, služe za podešavanje posebno vertikalne i posebno horizontalne komponente. Kada se vrši fokusiranje vertikalne komponete, ne utice se na horizontalnu, i obrnuto. Ukoliko nije podešena bilo koja komponenta, laserski snop ce na fotoceliji biti elipticnog oblika, što znaci da ce dve dijametralne fotocelije biti više osvetljene od druge dve. Oduzimanjem signala, dolazi se do zakljucka da li je potrebno vršiti fokusiranje ili ne - interpretiranjem rezultata, servo za fokus vrši potrebna podešavanja. Treci detalj na koji treba obratiti pažnju je relativna brzina diska i opticke glave. Brzina okretanja diska nije konstantna (kao kod hard diskova), vec se menja zavisno od precnika na kom je glava. Konstruktori su se odlucili na ovakvo rešenje zbog ocigledne prednosti - bolje iskorišcenje površine diska. No, javlja novi problem: kako kontrolisati ugaonu brzinu? Vrlo je važno da se linearna brzina trake u odnosu na glavu održava konstantnom. Na prvi pogled to je skoro nemoguce, ali su konstruktori ovih uredaja primenili vrlo jednostavno i dobro rešenje koje se sastoji iz nekoliko faza. Prva faza je podešavanje ugaone brzine diska na osnovu poluprecnika na kom se nalazi opticka glava. Zatim se citaju podaci sa diska i njima se popunjava specijalni bafer odredene dužine. Kada je popunjenost bafera dostigne 50%, pocinje njegovo pražnjenje konstantnom brzinom, kontrolisanom specijalnim kristalom. Ostaje još samo meriti popunjenost te memorije i reagovati u slucaju da se stanje menja - ako se bafer puni, onda treba smanjiti brzinu, a ako se prazni treba je povecati.
Nadam se da sam makar nesto uspeo da objasnim ovolikim kuckanjem, a ko uspe da razume ovaj tekst u dovoljnoj meri shvatice kako da kalibrise snop lasera u kucnoj radinosti. Nije tesko kao sto izgleda na prvi pogled, a uostalom starih optickih uredjaja ima u neogranicenim kolicinama, pa ko ima zivaca (znanja) i vremena, srafciger u ruke i samo napred.
Jos nesto iz iskustva, vecina "majstora" najpre pribegava ciscenju sociva, ili kako mnogi vole da kazu lasera, a na ovom forumu je neko vec rekao da je greska sto se socivo cisti samo sa gornje strane, sto je i tacno, tim pre sto se na osnovu kretanja vazduha u delu oko sociva da zakljuciti da se ono najvise prlja sa donje strane, ali je tamo i receno da je cistiti socivo sa donje strane jako komplikovano. E pa NIJE, samo ga treba izvaditi iz lezista i obrisati, a kroz otvor u kome se nalazilo pustiti komprimovani vazduh, i vratiti ga na svoje mesto. (u zavisnosti od modela uredjaja se zakljucuje kako je pricvrsceno,(lepljenje, presovanje, pomocu navoja itd.), najcesce se vadi pomocu vakuumskog radapcigera namenjenog za te stvari).
Jos jednom pozdrav, i nadam se da nisam previse dosadjivao i komplikovao