U Srbiji o nevladinim organizacijama vlada mišljenje da ih je mnogo i da se tu valjaju velike pare Daj da otvorim NVO pa da zgrnem pare, često se može čuti. Priča se da ih je čak 25.000 u Srbiji, ali Zoran M. Marković, koordinator za odnose sa javnošću u Centru za razvoj neprofitnog sektora, kaže da to nije realno. Centar je snovan je 1996. godine, sa ciljem da pomogne izgradnju i obnovu nevladinih organizacija i da podstakne razvoj autonomnih građanskih inicijativa i civilnog društva.
Nevladine organizacije se registruju na saveznom i republičkom nivou, na kojima je to regulisano zakonima i za koje postoji evidencija. Na lokalnom nivou se registruju pri MUP-u i za njih nema evidencije. U Srbiji i Crnoj Gori je registrovano 2.760 nevladinih organizacija od čega je aktivno 2.273, a 2.189 je domaćih. U Srbiji je aktivno 2.015 organizacija. U Srbiji 20 opština uopšte nema nevladine organizacije.
„Kod nas ima malo nevladinih organizacija”, kaže Marković. „U Hrvatskoj ih je 20.000, u Mađarskoj 50.000 a u Americi dva miliona.”
Kada je novac u pitanju, Marković kaže da se on dobija preko banke i računa. „Ne znam nijednog čoveka iz NVO koji privatno vozi dobra kola.” Centar se drži zakona, zna se kolike su plate i koliki je budžet. Centar za razvoj neprofitnog sektora je jedna od najvećih nevladinih organizacija po aktivnostima i dobija strane donacije, odnosno uglavnom je na budžetu Evropske unije. „NVO su već u Evropi po pravilima kroz koja prolaze. Sivi tokovi možda postoje u Bosni. Korupcija je manja nego u drugim sektorima. NVO kontrolišu donatori, a pravila EU su rigorozna”.
U Srbiji ima malih NVO kao što je „Pokret Vučje”, kojoj je jedina aktivnost da vidi koliko drveća poseče „Srbijašume” i koliko natovarenih kamiona prođe. Ali, ima i velikih kao što je Cesid, koji za vreme izbora ima oko 15.000 volontera. „Samo ako im kupi dnevno po jedan sendvič to nije malo. Ali, oni rade veliki posao i edukuju ljude u drugim zemljama. I to ipak košta manje nego da organizuje država”.
Glavni izvor finansiranja su:
- fondacije (46,2 odsto ),
- vladini izvori (14,2 ),
- članarina (13 ),
- sredstva iz budžeta lokalne zajednice (10,5 ),
- donacije privatnih lica (6,9),
- privatne donacije fizičkih lica (6,3 ),
- sredstva iz republičkog budžeta (2,6 ) i
- sredstva iz saveznog budžeta (0,5 odsto).
U okviru fonda za podršku civilnom društvu u Srbiji, NVO će moći da konkurišu za projekat od oko 1,9 miliona evra. Interesantno je da su se i strane NVO prijavile za sprovođenje ovog konkursa. Marković kaže da se dobija od 50.000 do 150.000 po grantu.
„O nevladinim organizacijama postoji čitava zbirka predrasuda i u Hrvatskoj i u Bosni”, kod nas je vođena dugogodišnja negativna kampanja. Prvi zakon o nevladinim organizacijama kod nas donet u drugoj polovini 18. veka i da je Bilten kola srpskih sestara imao tiraž od 30.000 primeraka. Fondacije Kolarca i Nikole Spasića imale su veću vrednost od Nobelove. Josip Broz Tito je kod nas ukinuo sve NVO. Ali, život je jači od toga i on zahteva samoorganizovanje ljudi.
„Nevladine organizacije treba da ukazuju na pojave, ali ne i da istražuju i optužuju. One mogu predlagati zakone i voditi akcije, gde mogu dati veliki doprinos, za manje novca nego što bi država potrošila. Na primer, projekat za pomoć starima trajao je godinu i po dana, dao je velike rezultate, a koštao je oko 300.000 maraka”.
Svejedno koja je škola mišljenja u pravu važi isti princip: ako imaš ideju, imaš energiju, nemaš para – osnuj NOV i konkuriši i kucaj na sva moguća vrata. Makar će se jedna otvoriti.
Ivana Anojčić