Ajd onda da kažem i ja svoje.
Dragi Tata pod BSOD podrazumeva ekran koji se dobija pri NT-ovom "STOP error"-u (plavi ekran, 80x50 karaktera i karakteristično
STOP: i error kod u gornjem levom uglu ekrana). Što mislim da je sasvim OK. One plave ekrane u Windowsu 9x možemo zanemariti -- kad sam pisao onu poruku pre nekog vremena nisam ni imao u vidu drugi Windows do NT-a. Sada to još u većoj meri važi -- za mene je Windows 98 isto toliko mrtav koliko i Windows 3.11.
Citat:
Dragi Tata:
E vidiš, ti ne znaš ljude koji koriste WSH, ali ja ih znam i znam da je W2K administraciju itekako moguće automatizovati. Tačno je međutim, da iz nekog razloga, Unix administratori "odmah" uče važnost automatizovanja pomoću skripti, dok NT administratori prvo savladaju vizuelne alate za administraciju, pa tek onda (neki od njih?) savladavaju skriptovanje. Zašto? Pojma nemam - kao što rekoh nisam administrator, ali po svemu što znam nema tehničkih ograničenja za automatizovanje NT administracije.
To je sasvim tačno, mada je takođe tačno da malo administratora to radi (na MCSE kursu za administraciju čini mi se da se čak uopšte ne obrađuje Windows Scripting). Takođe, evo recimo, meni je pod Unixom sasvim prirodno da za neku radnju koju često obavljam napišem skript, dok mi za Windows nikada to nije palo na pamet. Skripting je na ovoj platformi jednostavno koncepcijski previše odvojen od svakodnevnog rada. Otuda i takav moj odgovor na pitanje "zašto koristim UNIX".
Citat:
Dragi Tata:
Citat:
random:
3) Opcion i raznolik, a pritom skalabilan i distribuiran grafički interfejs...
To što ti smatraš prednošću, ja smatram velikom manom. Treba imati na umu da šarenolika grafička okruženja zbunjuju prosečnog korisnika, i što je sa mog stanovišta još važnije, jako komplikuju razvoj desktop aplikacija, a posebno testiranje na svim tim "šarenim" verzijama. Po mom skromnom mišljenju, Unix zajednica treba da usvoji jedan wm i jedno desktop okruženje i da to odradi kako treba. Primer da to može lepo da se uradi je Mac OS X, koji je vrhunski odrađen desktop OS zasnovan na Unix-u.
Pazi, ne pričamo sad odjednom o "prosečnom" korisniku, već o meni, tebi, ljudima ovde, pošto je tema bila "Zašto koristim UNIX". Dalje, dobro bi bilo da postoji jedno jedinstveno grafičko okruženje, ali kako sada stoje stvari, u suštini imamo dva (možemo zanemariti sitnije WM/DE projekte, jer ne privlače kritičnu masu programera), a to su GNOME i KDE. Mislim da to nije toliko strašno, a i podstiče takmičarski duh. Opet, i ja mislim da bi bilo bolje kad bi se sve te snage udružile na jedinstven desktop. Ali, da se ja pitam, taj desktop bi bio GNOME, dok bi mnogi drugi ovde voleli da to bude KDE, i tako, imamo za sada nerešiv problem.
Citat:
Dragi Tata:
Win2K ima mogućnost stvaranja linkova. A što se tiče Unix filozofije "sve je fajl", i pod NT-om je nešto slično, samo se to ne zove fajl već kernel object.
Da, ali pristup tome (symlinkovi, i uređaji kao objekti) je omogućen sa programerske strane, a ne na zgodan način iz radnog okruženja (shell-a). U tome je bitna razlika, bar po meni.
Citat:
Dragi Tata:
Kao programer, naravno da više volim varijantu da korisnik plati programe koje koristi. Treba međutim dodati da je većina tog besplatnog softvera koji pominješ dostupna i u Windows varijanti.
Svakako, imaš pravo tako da misliš, to je sasvim OK. Ja sam više pristalica ideje da se aplikacije za stranku rade po narudžbini, a objavljuju pod otvorenom licencom. Ne volim koncept shareware/PD softvera (ACDSee, Getright, Winzip...). Pritom se slažem da ekspertske aplikacije treba da se plaćaju.
Što se dostpunosti besplatnog Unix softvera za win32 platformu tiče, ipak nije dostupna većina GUI aplikacija (onih koje nisu rađene uz pomoć nekog cross-platform toolkita), zbog komplikovanog portovanja.
Citat:
Dragi Tata:
Priznajem da meni, glupom "sinklerovcu" koji je pod stare dane prešao na "Windoze", teško ide u glavu da prosečan korisnik treba i da zna da postoji nešto kao što je kernel, a nekamoli da ga kompajlira. Za administratore, ne kažem - to je druga priča.
I opet, ne pričamo o prosečnom korisniku (vidi gore). Kompajliranje kernela pod Unixom je slično isključivanju nekih servisa u NT-u, s tim što je to jedna mana Unixa u odnosu na Windoz -- previše toga je u kernelu.
Citat:
Citat:
random:
7) Sistem nikad nije potrebno restartovati. Ovo je sitnica, ali od onih koje život znače... Windows se stalno restartuje, to užasno iritira. Unix se restartuje samo kada se prekompajlira kernel.
Kako koji Windows. Na poslu ne gasim mašinu sa Win2k mesecima, mada je restartujem kada stigne neki novi "critical security patch" koji treba instalirati.
I pri gomili banalnih stvari kao što je na primer promena imena hosta, instalacija mnogih aplikacija, itd.
Citat:
Citat:
random:
9) I iznad svega, Unix je zabavan.
Naravno, ali Sinclair ZX Spectrum je ipak još zabavniji...
Tu se već ne slažem ;o). Možda zato što sam mlađi.
I još jednom -- govorimo sve vreme o Windowsu NT/2k/XP. Inače, što se tiče nečijih komentara o tome kako se STOP greške na Windowsu javljaju bez nekog vidljivog razloga i naizgled nasumice, moram reći da smatram (a par puta sam u ličnom iskustvu sebi to i dokazao) da je do uzroka STOP greške (ili BSOD-a, kako hoćete) gotovo uvek moguće doći, pažljivom disekcijom problema, čitanjem Microsoft Knowledge Base-a i korišćenjem administratorskih alata za logovanje, inspekciju drajvera i slično. Često je moguće problem i rešiti (uklanjanjem neispravnog drajvera ili hardverske komponente), baš kao i pod UNIX-om, kada vam se desi kernel panic. my ($ldap,$dn,$whatToCreate
int rand(void);
Those who do not understand Unix are condemned to reinvent it, poorly.
Upali lampicu — koristi Jabber!