Lepo, ali hajde da stavimo brojeve na papir. Reče neko u prethodnim postovima da je Zastava krajem 80-ih u jednoj godini proizvela 180.000 vozila.
Recimo, da je Zastava imala prihod na to vozilo u proseku 8000DEM (najviše se prodavao jugo koji je koštao oko 6-7000 maraka) - to je na 180.000 vozila 1.44 milijarde DEM. Najmanje polovina tog novca ode na sirovine, gorivo/energiju itd., a možda i više, posebno zbog naše efikasnosti naše industrije i organizacije posla.
Zastava je imala oko 30.000 radnika, plus kooperanti, prodajna mreža, itd. recimo da je to 50.000 ljudi - kad se podeli ovih 720 milionha maraka 50.000 ljudi, to je oko 14400DEM godišnje, što je 1200DEM mesečno - bruto.
Kad se odbiju porezi i doprinosi, ostane radniku oko 650-700DEM.
U celoj priči postoji problem nepostojanja sredstava za razvoj novih modela i ulaganja u savremenije mašine za proizvodnju. Znamo da je Zastava 20 godina samo menjala platike na Jugu, jer im je navodno bila ogromna investicija da urade nove kalupe za presovanje limarije.
Takođe, firme su kapom i šakom delile stanove, jer se tako pomagala domaća građevinska industrija, a radnici bili zadovoljniji, dok od ulaganja u nove mašine nije bilo nikakve direktne koristi za domaću privredu, jer se to sve uvozilo.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.