Ne može preduzetnik za zaradi 600 hiljada dinara a da prijavi 25000. To može samo ako radi i naplaćuje na crno što je kriminal sam po sebi i to može svako da radi ako hoće bez obzira da li je preduzetnik ili ne.
Znači ipak može. Kako bi nazvao isplatu dela plate preko računa, a dela na ruke? Kako bi nazvao to kada poslodavac isplati neto minimalac na račun i na to plati poreze i doprinose, a ostatak isplati na ruke i na taj deo naravno ne plati poreze i doprinose? Da li je to kriminal? Da li je to u Srbiji masovna pojava ili ne?
To je sasvim druga vrstakriminala i ne dnosi se na preduzetnike. Pokušavaš da nedostatak argumenata nadoemstiš tako što umeđeš teme koej veze nemaju sa ovim o čemu mi pričamo.
Rad na crno nema veze sa preduzetnicima. Preduzetništvo u stvari čak jednim delom i smanjuje rad na crno.
Proglašavanje preduzetnika lopovima zato što svako može da krade je budalaština. Što ne proširiš to pa pošto svi mogu da kraju ako hoće onda smo svi u stvari lopovi.
Preduzetnik sve što zaradi dođe mu na račun a čim je na računu poreska uprava to vidi. Preduzetnik ne može da prijavi manje prihode. Koliki su mu prihodi vidi se prostim uvidom na račune. poreska uprava mu određuje koliko će da plati poreza po svojoj matematici. Preduzetnik može samo da se žali ako misli da nisu dobro obračunali a i tad mora da dostavi papire kojima obrazlaže žalbu.
Da li poreska uprava vidi i koliki su mu rashodi i kako i koliko plaća svoje zaposlene? Vidi prethodno. Da ti ponovim:
Kako bi nazvao isplatu dela plate preko računa, a dela na ruke? Kako bi nazvao to kada poslodavac isplati neto minimalac na račun i na to plati poreze i doprinose, a ostatak isplati na ruke i na taj deo naravno ne plati poreze i doprinose? Da li je to kriminal? Da li je to u Srbiji masovna pojava ili ne?
Plaćanje na crno nije preduzetništvo.
Preduzetnik sebi ne može da isplati sebi lovu na ruke. Mora tu lovu nekako da opravda poreskim organima zato što sve što zaradi njemu završi na računu a sa računa može da izvadi lovu samo po zakonu. Preduzetnik čak i nema potrebu to da radi, jer na primer paušalac može da slobodno raspolaže sa svim novcem na računu i nema nikakvu potrebu da izbegava zakon.
Mutljavine te vrste rade velike firme.
Druga stvar, preduzetnik ako zarađuje 600 hiljada dinara mesečno, taj ne može da osane preduyetnik jer prelazi zakonske limite za preduzetnike. Po sili zakona mora da promeni oblik poslovanja.
Nemam razloga da ti ne verujem, ali bih voleo da citiraš zakon.
To je azbuka preduzetništva i ako hoćeš da diskutuješ na tu temu to MORAŠ da znaš.
Kao neukom, reći ponoviću samo da preduzetnici imaju mnogo zakonskih ograničenja šta i kako mogu da rade i nemaju mnogo zaštita koje zaposleni radnici imaju. Imaju i mnogo veće rizike od zaposlenih, pa čak i od firmi.
Starno je red da ne diskutujete o stvarima koje ne poznajete a na osnovu vaših "kako ja to zamišljam" pravila.
Možda bi to moglo da se kaže za tebe.
Možda bi moglo ali sumnjam.
Ja sam preduzetnik evo dvadeset godina. Za to vreme sam se dobro upoznao sa propisima da ne bih kršio iste i nagledao se i onih koji su kršili propise i lepo se oparili na osnovu toga. I sad zbog takvih i moj posao i porodica će biti na ledu.
To se odnosi samo na zaposlene. Preduzetnici nisu zaposleni i na njih se to ne odnosi. Za njih nema plate, nema minimalca, nema bolovanja (zakonski postoje ali u praksi ne) i raznih drugih prava.
Ovo mi uopšte nije jasno. Kako to misliš, zakonski postoje, ali u praksi ne? Pouzdano znam da moj automehaničar ide na godišnji odmor, lično sam se uverio.
Da zakonski postoje. Možeš preduzetnik da ode na godišnji odmor. Uslovi su mu nepovoljniji nego za zaposlene. Ako ode firma mu NE RADI. Zaposleni kada ode na odmor i dalje dobija platu. Preduzetnik kada ode na odmor, prihoda nema. Isto važi i za bolovanje.
A ako te baš zanima istraži malo kroz kakav pakao prolaze preduzetnice ako zatrudne a pogotovo kada se porode.
Pa ja to sve vreme i objašnjavam. Zato predzetnicima prihodi nisu u celokupnom iznosu oporezovani kao plata. I zato nije tačno da oni plaćaju manje poreze i doprinose od drugih. Svi plaćaju poreze i doprionose po istom zakonu pa i preduzetnicima. Preduzetnicima se ne uzima sav prihod kao plata jer im nisu svi prihodi plata pa zato o ne plaćaju poreze i doprinose na sav prihod nego samo na deo. Na šta bi to ličilo kad bi se svim firmama svi prihodi porezovali kao plate?
Naravno, zato te i pitam: kako objašnjavaš često primenjivanu praksu u Srbiji, gde se poslodavac i zaposleni dogovaraju da zaposleni bude prijavljen na minimalac, kako bi platio što manje poreze i doprinose državi, a ostatak "na ruke". Evo, ceo forum bruji o tome "rad kao agencija" i slično. Da li je to kriminal kako kažeš ili ne?
Isplata na cerno je kriminal.
Preduzetništvo nije. Već sam rekao da smatram da je zloupoterba da nekokoristi preuzetništvo kao zmaneu z azapošljavanje da bi smanjio troškove i zalažem se d azakon takve tretira na odgovarajući način.
Problem je što je predlog zakona takav da kao takve tretira i one koji nemaju ama baš nikakvu nameru da rade bilo kakve zlouoptrebe niti ih rade, ograničavajući im slobodu rada.
Ovo bi bilo u redu da je zakon toliko precizan da hirurški izdvaja firme koje tako "zapošljavaju" i sankcioniše ih. Problem je što je zakon toliko nedefinisan da SVAKI preduzetnik dolazi pod udar tog zakona. Od onih devet testova 98% preduzetnika automatski pada na 4 do 5 pa i moždai 6 jer su kriterijumi takvi da ne možeš da ne padneš čak i ako nisi lažno zaposlen u nekoj firmi.
Zakon treba da cilja firme koje tako zapošljavaju i da njih onemogućava i sankcioniše. To može da se izvede jednostavnije i mnogo preciznije.
Prvo bi morao da citiraš navedeni zakon, a onda i da obrazložiš kako može da se izvede jednostavnije i mnogo preciznije. Uzgred, zašto bi to tebe posebno pogađalo ako radiš u skladu sa zakonom. Ako nešto nije dobro regulisano, zakonodavac i inspekcije će biti manje efikasni u suzbijanju kriminala, ali to tebe kao nekoga ko posluje u skladu sa zakonom ne pogađa.
Obrazloženje kako se problem koji postoji može rešiti a da se ne uništavaju svi preduzetnci i sam već izneo nekoliko puta.
Ja radim po zakonu. Tekućem. oni sada hoće da menjaju zakon tako da dovode u ozbiljan problem mene i moju porodicu. Ja ne znam da li ću proći test ili ne jer je test toliko nejasan da mogu da prođem ali i ne moram. Pri tom je mnogo izvesnije da ga neću proći jer je očigledan cilj ovog zakona da ga ne prođem.
Ako ja procenim da ću proći i nastavim da radim, a naknadno poreski inspektor ipak utvrdi da ne prolazim, onda će mi otići na doboš i posao, i porodica i sve što imam jer ja za sve odgovaram celokupnom svojom imovinom i imovinom najbliže rodbine. Ne mogu ja kao vlasnik doo da samo proglasim stečaj i otvorim drugu firmu jer je sva odgovornost na firmi a ne na vlasniku doo.
Dakle da bi h bio siguran, moraću da zatvorim firmu, odem na biro i počnem da tražim neki posao i to je to. Ako se i zaposlim (a u mojim godinama to baš i nije lako) prihodi će mi biti mnogo manji.
A još ja i nisam u najgoroj situaciji. ja bih još i mogao da se sa nekim od mojih klijenata dogovorim a me zaposle. Ima ljudi koji će bukvalno ostati bez posla, jer recimo rade za strane firme i nema nikakvih šansi da se u tim firmama zaposle.
Hvala bogu, u meni ima dovoljno empatije i razuma da ja ovaj zakon ne kritikujem samo zato što ću ja biti pogođen negozato što će biti pogođeno 250 000 preduzetnika svaki na svoj način.
Pa ja to sve vreme i govorim. Preduzetnik nije zaposleni. FRilenseri, nezavisni isporučioci usluga, slobodnjaci u našem pravnom sistemu mogu da rade samo kao preduzetnici.
U čemu se on razlikuje od zaposlenog, pa bi mu trebalo smanjiti poreze ili već imati drugačiji pristup u nekom segmentu poslovanja?
Pored toga što je ko zna kolikoputaponovljeno zašto su preduzetnicii nezaposleni neuporedivi, čak si iti sam došao do tog zaključka. a sad opet postvljaš isto pitanje.
Apsolutno nisi u pravu. Lažno zaposleni može samo da misli da je siguran a u stvari nije. Zakon o radu se na njega ne odnosi i nema apsolutno nikakvu zaštitu tog zakona. Poslodavac prema njemu nema nikakve obaveze kao prema zaposlenom. To što je njemu poslodavac omogućio navodno radno vreme i navodni odmor je samo stvar dobre volje.
Apsolutno sam u pravu. Sada ću malo da glumim pravnika. Iz neprava ne može da proistekne pravo. Znači, govorim ti o stvarno zaposlenima koji se pred zakonom predstavljaju kao preduzetnici iz dobro poznatih razloga. Znači, ne može on da svesno krši zakon u saradnji sa drugom stranom(poslodavcem), pa da time sebi uskrati neka prava i po tom osnovu pribavi neka druga. Ako si ga angažovao kao zaposlenog, onda ćeš ga tako i tretirati i vaš interni dogovor ne može da menja zakonske propise u tom smislu.
Ovo što si rekao veze sa pravom nema. A i smešno je da ti pričaš kaopravnik kada enpoznaješ propise. Zaposleni je zaštićen zakonima koji se bave radnim odnosima SAMO AKO JE STVARNO zaposlen. Ti što su fiktivno zaposleni nemaju zaštitu tih zakona.
Ti što su fiktivno zaposleni nekrše zakon nego ga zloupotebljavaju. Mada poreski inspektori se pozivaju antoda i po sadašnjem zakonu takva vrsta radnog angažmana nije dozvoljena. Utolikoje čudnije da oni prosto neprimene sadašnjki zakon i sankcionišu takav rad umesto što menjaju zakon sa namerom da unište celo preduzetništvo.
[Ovu poruku je menjao pctel dana 26.10.2019. u 13:08 GMT+1]