Ono što Grad u Berlinu pokušava da kontroliše je nekontrolisani rast cena stanova poslednjih godina, jer sve je više stranog i domaćeg kapitala koji ulaže u stanove i diže kirije u nebesa. Ulaganje kapitala ne bi bio problem, da nisu nahvatali foru: Uzmeš staru zgradu iz 1895., okrečiš, staviš nove podove, prozore, izbaciš stanare i izdaješ za 100% višu cenu. Gledao sam preko puta istu stvar - uzmeš staru zgradu, zagradiš stare terase da dobiješ kvadraturu, dozidaš novu terasu, novu fasadu i izdaješ po novim tržišnim cenama - koje su nekoliko puta više nego što su stari stanari plaćali. Ova mera ne pogađa kirije u novogradnji, tako da pokušava da se prebaci fokus na novogradnju.
Drugim rečima grad ne diktira cenu izdavanja (u smislu već pomenutih - ima stan da košta 100 evra), već pokušava da 1. zadrži cene izdavanja bez obzira na tržište, inače su ljudi isterani iz svojih domova zbog zamene prozora i fasade, bez mogućnosti da se vrate 2. očajnički pokušaj da se ubrza izgradnja (iako je lobi koji zabranjuje gradnju zbog vrednosti svojih investicija neverovatno jak, ovo im je verovatno jedino što mogu trenutno da urade).
Inače socijalni stanovi u Berlinu se nalaze po celom gradu, nije ih problem iznajmiti još uvek (ne postoji čekanje kao opisano u Holandiji), ali vam je potrebna potvrda da pripadate ugroženoj grupi (pritom nije teško dobiti potvrdu ako zaista ispunjavate uslove), cena je dosta niža od ostalih stanova (recimo 600 evra za 60 kvadrata u oblasti u kojoj je 1000 evra sličan stan).
Bitna razlika u izmajmljivanju ovde je što se iznajmljuje od velikih firmi (npr. Deutsche Wohnen), a ne od privatnog lica i ne znam da li bi se firma usudila na ovako nešto.