Citat:
zzzz:
Neki su me ubjedili da kad zvijezda jako poraste nastane intenzivna fuzija u unutrašnjosti i ona eksplodira pa se to zove supernova.To su astronomi uočavali uživo pa čak i uslikali neke ostatke davnih eksplozija.
Kako je crna rupa izbjegla tu kritičnu situaciju?Kažu da je ta teorija nastala matematičkim razmatranjem po zakonima TR pa se samo tražila astronomska verifikacija.
He he.
To je, otprilike, potpuno netačno. Zvezda ne postaje supernova zbog intenzivne fuzije.
Fuzija proizvodi najviše energije prilikom spajanja lakih čestica, vodonika. Kako raste masa čestica, procentualno je dobitak energije manji. Skor je pozitivan samo do momenta dok ne počne da se stvara gvožđe. Posle gvožđa, za fuziju je potrebno uložiti više energije nego što se dobija u procesu.
Šta više, većina zvezda nikada ni ne stigne do gvožđa. Većina zvezda može da proizvede samo helijum, masivnije zvezde mogu da imaju CNO ciklus ( ugljenik, azot, kiseonik - vodonik pretvara C prvo u N, pa u O, pa alfa zračenje vrati O u C).
Dakle, kod masivnih zvezda, počinje fuzija težih elemenata i pri tome se zvezda hladi. Hlađenjem zvezde, gravitacija počinje da urušava zvezdu u samu sebe.
Nekoliko faktora sprečava da se zvezda pretvori u crnu rupu:
1. u početku, čista termodinamika, vruća materija se širi, gravitacija pokušava da skupi, pa imamo stabilnu ravnotrežu
2. materija se ohladi, stupaju na scenu kvantno mehanički fenomeni. Materija se skuplja, ali zbog Paulijevog principa isključenja, nije moguće nagurati više elektrona u datu zapreminu, opet imamo stabilnu ravnotežu (možda) u vidu belog patuljka
3. gravitacija je toliko velika da se elektroni sabiju dovoljno blizu da se rekombinuju sa protonima. Ova rekombinacija se dešava brzo i oslobađa odjednom toliko energije da energija dobijena tim putem raznese OMOTAČ zvezde i dobijemo supernovu. Ne samo da omotač eksplodira, nego u tom trenutku energija koja se dobija iz kolapsa elektrona u jezgro atoma dovodi do stvaranja težih elemenata od gvožđa (u omotoču zvezde). Ono što ostane je neutronska zvezda
4. i za neutrone vredi Paulijev princip isključenja. Ne može da se sabije više neutrona u jedinicu zapremine, osim ako početna zvezda nije bila dovoljno masivna, pa se sabijanje nastavi do crne rupe.