Okej, problem je visestran:
1. Nasi fiksni troskovi proizvodnje su mnogo visi od evropskih jer nema odgovarajuce mehanizacije, zemlja nam je isposcena jer deset godina niko nije imao kintu da baca KAN i NPK, navodnjavanje je... znamo vec kakvo, zadruge su se visemanje raspale pa je organizacija transporta dobrog dela zitarica i industrijskog bilja pala na "ko se kako snadje" (npr. ispred Vitala ili secerane, ako prolazite kroz Vrbas, to su traktori i traktori, kamioni i kamioni, nesto stigne i sinama ali generalno drumski saobracaj povecava cenu robi, za evropske pojmove je taj trosak ogroman), tako da je generalno drzavi, ili bilo kom drugom otkupljivacu vrlo lako da udje "u supstancu" samom proizvodjacu. Cena kostanja svih nasih berzanskih roba (za suncokret pouzdano znam) je uglavnom veca od roterdamske cene po metricnoj toni.
2. Drzava se trudi da se priblizi evropskim standardima slobodnog trgovanja jer mora i zeli itd, ali joj vrlo sporo uspeva jer -
3. - postoji ocigledan socijalni problem vezan za cenu hleba i uopste uzev zitarica. Iako je odavno napustena politika maksimizacije cena (znaci nema gornje granice u ceni za egzistencijalne proizvode tipa hleb i mleko diktirane od strane drzave, vec se cene formiraju trzisno ili "trzisno" - setimo se pekarske obaveze proizvodnje polubelog hleba po smesnoj ceni), evidentno je da nikome nije svejedno koliko ce hleb da kosta, a sa prosecnom neto platom 200E (nategnuto) cena hleba itekako utice na socijalni mir.
Tako se prakticno "cepa" profit od seljaka i proizvodjaca brasna, jer su pekari mnogo bolje organizovani i ispod neke cifre jednostavno im se ne isplati da mese, a drzava ne sme da dozvoli deficit hleba, pa se stvar "lomi" na najbespomocnijoj kariki, a to su seljaci za sada.
Inace ima mnogo proizvodjaca poljoprivrednih dobara (malina, tresnja, visnja, itd) koji su se edukovali, otvorili firme i ulozili u sopstveni plasman robe na evropsko trziste. Neki cak imaju i svoj brend pa izvoze rinfuz a pakuju preko i skupo prodaju najbolju malinu na svetu. Rame uz rame sa Poljskom i Cileom, Srbija je tu stvarno najjaca. To je nas pravi strateski proizvod.
Da dodam jos i to da su poljoprivredni krediti, ma koliko nepovoljni, poceli, ali seljak nema osnovu da taj kredit digne jer ne zna sta ga ceka iduce godine, prihod mu je u direktnoj korelaciji sa vremenskim uslovima, tako da svi gule koru hleba koju imaju i cekaju da se stvari malo stabilizuju ne bi li mogli bolje da planiraju svoju proizvodnju i onda nesto realno i uloze.
[ mod markom: s/MPK/NPK/ ]
[
Ovu poruku je menjao markom dana 07.07.2004. u 10:46 GMT]
Murphy loves me!