O toj "letvi" se uvek pričalo, ali niko je nikad nije video (bar dok sam ja služio vojsku).
VasoStajiću, kontrašu:) Kažem ti, kod nas je bila. Ne znam kako bi se i u kojim okolnostima koristila, ali su oficiri preduzimali prilične mere opreza kada su gađanja bila u pitanju. Sećam se da je jedan od njih izjavio da su gađanja uspešna ako nema povređenih ili otkinutih kaiševa (trzaj troblonske mine bez detonatora i punjenja).
Mnogostruko se više tu javljao drugi sindrom, kog sam i sam bio žrtva, da se po bacanju bombe "propneš" na prste i izviriš iz rova da vidiš "kako si bacio" (a šta tu ima da se vidi?) - pa te onda (u mom slučaju) poručnik "spusti" na zemlju uz obaveštenje da si pajser.
Ovde bih dodao još nešto. Prilikom vežbanja običnim plastičnim bombama, 99% vojske je bombu (u početku) bacalo "sa ispravljenom rukom, u luku, od pojasa, preko glave, sa grudobrana". Nešto kao poluležeći horog u košarci. Verovatno da ne bi izvirili kao što kažeš, i pod utiskom partizanskih filmova.
E sad, takve vežbe su izvođene u grupama od po nekoliko vojnika, a ostali su bili iza i posmatrali. Zvuči šašavo, bombe su tim stilom padale kolegama na gudobranu, pored glave. Drugim rečima, kod mnogih nije bilo kontrole.
Tada je starešina rekao da se bomba baca "kao i kamen". Od tada, nije bilo problema, svako je u životu bacao kanjenje :)