Citat:
franticnick: Sad mozda je to tebi ok, ali verujem da ce se vecina zacuditi saznanjem da ni roditelj ni dete nemaju mnogo uticaja na taj proces.
Nekom je to za cudjenje, a nekom je za cudjenje da upravo djeca i roditelji odlucuju o tome.
Dijete iz osnovne skole ne moze mnogo znati o zivotu i svijetu, niti je u stanju da realno procjenjuje svoje mogucnosti spram ostatka svijeta, pa nije ni realno za ocekivati da u tom pogledu moze da donese neku razumnu odluku - osim sasvim slucajno.
Oni koji iskazuju dovoljno sposobnosti (valjda imaju neki testovi i numericki mjerljivi podaci o njihovom radu i uspjehu u toku skolovanja) vjerovatno bez problema idu tamo gdje hoce.
Ne vjerujem da neka uciteljica ili ucitelj imaju moc da posalju buduceg neurohirurga na obucarski zanat bez validnog cinjenicnog backup-a za takvu odluku.
Takodje, i za late bloomere uvijek postoje alternativni putevi; mozda su malo krivudavi ili zaobilazni... ali ne moze citav sistem stajati naopako i ispastati zbog relativno malog postotka takvih.
Roditelji su krajnje subjektivni i najcesce preko djeteta istjeruju neke svoje komplekse i nerealizovane snove.
Tako na Balkanu mnogo djece mahom upisuje ono sta bi njihovi roditelji upisali i roditelji ih zdusno odmalena indoktriniraju svojim stavovima, a djete nema izbora nego da u njih vjeruje, posto niti ima dovoljno znanja, niti iskustva, a niti prilike da provjeri validnost roditeljskih hipnoza. I kad nesto upisuju i biraju prema "svom" nahodjenju, najcesce samo misle da je to njihova zelja, a ustvari je samo roditeljska koje su mu oni utuvili u glavu. Nije to samo izbor srednje skole, ide se tako i na fakultet.
Naravno, glupo je ici iz krajnosti u krajnost, ali je po meni svakako
korisno da i neko ko je npr. 8 godina radio u skoli sa djetetom svaki dan (i pri tom citao bezbroj njegovih domacih zadataka, sastava na temu "sta cu biti kad porastem", pokusavao ga nauciti matematiku, fiziku, biologiju, pratio koliko ga sta interesuje, sta mu ide od ruke, a sa cime se muci, kakav je sa drugom djecom, itd...) moze dati neko svoje misljenje, koje je - u pogledu djetetovog skolovanja - sigurno daleko objektivnije i mjerodavnije nego sto je misljenje roditelja koji sa svime time imaju veze na nivou
"Kako je bilo danas u skoli?" i
"Kupio sam ti dres Ibrahimovica i upisao sam te na fudbal?".
Kod nas je opsteprihvacena zabluda da svako zna sta je najbolje za njegovo dijete, iako taj sveznalac ne zna ni tablicu mnozenja npr.
Ja naprotiv, mislim da skolovani nutricionista ipak bolje zna sta je bolje za ishranu djeteta od njegove mame; da nastavnik fizickog ipak bolje zna od njegovog tate da li je dijete talentovano za sport ili nije; da nastavnik matematike i fizike ipak bolje zna od njegove mame da li je sklon tehnickim naukama ili ne, itd...
Ja se slazem da roditelji najcesce
žele svojoj djeci sve najbolje u svemu; žele to vise od bilo kog nastavnika ili socijalnog radnika.
Ali da
znaju mnogo o tome - to je ipak samo zabluda.