Citat:
kreatura:
Javni sektor u Srbiji uopšte nije prevelik.Cifre od 780 000 i slično su preuveličane, niko ne daje neke pouzdane podatke već se frljaju svakakvim nerealnim ciframa.Direktno iz budžeta plate primaju državni službenici(oko 30 000 zaposlenih),opštinske administracije(20 000) vojska(40 000), policija(40 000), zdravstvo(140 000) i školstvo(120 000 zaposlenih).To je ispod 400 000 zaposlenih što nije mnogo za državu od 7 i nešto miliona stanovnika, i to je u granicama evropskog proseka.
Na ovih 390-400 hiljada zaposlenih se nepravilno dodaju zaposleni iz republičkih javnih preduzeća, lokalnih komunalnih preduzeća i oni se lažno predstavljaju kao "budžetlije".Zaposleni u ovim preduzećima ne primaju platu iz budžeta već iz prihoda tih kompanija.Većina javnih preduzeća ostvaruje dobit i ona se uplaćuje osnivaču u republički budžet.Ukoliko postoji gubitak kod nekih javnih preduzeća, to nije posledica prevelikog broja zaposlenih nego niskih cena koje država propisuje javnim preduzećima.
Najveći gubitaš u Srbiji je "Srbijagas" koji ima oko 300 miliona evra gubitka, ta kompanija ima oko 1000 zaposlenih.Toliki gubitak ne pravi višak zaposlenih, nego niska cene gasa krajnjem kupcu.
Taj gubitak se može izbeći podizanjem cena gasa, grejanja, struje, vode ili privatizacijom ovih kompanija(kada će novi vlasnik podići cene ovih usluga).
Čak ni sa zaposlenima javnih i komunalnih preduzeća broj zaposlenih u javnom sektoru ne može dostići 780 000.
Zato se na ovaj broj dodaju i društvene firme koje još nisu privatizovane, nekih 150 000 zaposlenih.Osnivač ovih firmi nije država, radnici ne primaju plate iz budžeta i ne postoji nijedan razlog da se i ovi zaposleni računaju u javni sektor.
[Ovu poruku je menjao kreatura dana 03.02.2014. u 22:32 GMT+1]
Srbijagas je firma kao i NIS ranije, a trebalo bi da je ekstraprofitabilna, jer je trziste gasa liberalizovano i gas se, kao i ostali naftni derivati prodaju po trzisnim cenama.
NIS, dok je jos bio u vecinskom vlasnistvu drzave imao gubitke kao i Srbijagas sada, oko 30-35 milijardi dinara, onda ga prezueli Rusi i 2012. godinu zavrsio da dobitkom od skoro 50 milijardi dinara. Razlika je skoro 800 miliona evra koju su pojeli politicari na poslovnim ruckovima.
Simpo, Sartid... firme koje nisu u restrukturiranju, sta mislis, da li su na svom budzetu ili budzetu svih nas, odnosno drzavnom? Mnogo je takvih. Preko njih politicari dobijaju glasove. SPS nikad ne bi bio na vlasti u Vranju, a verovatno ni u repoblici da nije Simpa. Simpo pravi enormne gubitke (skoro 50 puta su veci od vrednosti kompanije), vodi se kao drzavno a, u stvari, preuzeli ga Tomic, Nikolic, Disic i ekipa, sad ce drzava vrsiti konverziju dela duga u vlasnistvo, bez koje je nekom igrom ostala.
Ima li nekog upucenog u situaciju sa Simpom? Sta se to desilo sa vlasnistvom?
Simpo ima oko 4.500 radnika. Sartid oko 5.500. I svi su na budzetu. I podrzavam Radulovica. To se treba gasiti. Komunisticke tvorevine koje ne poznaju trziste, jer nikad nisu ni imale potrebu da se bore za to, sluze politicarima za pranje od (ne)odgovornosti za svoje basnosnovne pljacke. Zato Radulovic nije dobio podrsku politicara. Jos pre 15 godina je moj profesor monetarne ekonomije govorio da firme koje ne mogu same da se odrze na trzistu i u koje drzava upumpava ogroman novac da bi nastavile da rade - ne traba ni da postoje.
Sta mislis kad je Sartid najbolje poslovao? Postoji vise od 100 god., u ovom ili onom obliku, Tito ga je maksimalno aktuelizovao, a najprofitabilniji je bio 2006. Pogodi ko ga je vodio.
Poenta je da drzava, odnosno politika/politicari, nisu sposobni i nisu spremni za igranje trzisne utakmice. Te firme su opljackane. Plackaju i direktori i poslovodje, a ponajvise politicari. Zasto bi ti i ja trebalo da brinemo o takvim firmama, ako niko iznutra ne cini da poboljsa stanje? Ko je brinuo kad je 2 ili 3x vise radnika iz privatnog sektora ostalo bez posla u proteklih 10 godina u odnosu na one koji ce ostati u narednim godinama? Sindikati komromitovani do bola koji se sad povampirili? Nisu. Nisu se ni oglasavali.
JP i JKP su posebna prica. Npr. jedno od najvecih, Putevi Srbije, vecito od drzave godisnje iznudjuje 100 do 200 mil. evra, a trebalo bi da uplacuje u budzet po nekoj zdravoj logici. GSP grad Beograd finansira sa oko 100 mil. godinje......JKP, vodovodi, kanalizacije, zelenila i sl. nemaju ni za grejanje, a komoli da deo prihoda uplacuju u budzet. Samo 10-15% JKP posluje sa dobitkom (ovo tvrdim, jer je kroz moje ruke proslo nekoliko desetina zavrsnih racuna pre nekoliko godina).
Te pare koje drzava dotira vecitim gubitasima treba biti preusmerene preduzetnistvu.
Htedoh pre dve godine da registrujem agenciju, odem u poresku (Palilula) da se raspitam oko visine pausala i doprinosa i dobro me spustise na zemlju. Posto sam zaposlen imam neka umanjenja, ali opet bi to kostalo svakog meseca 15.000-18.000 din. Ja pitam, pa dobro, ljudi, zaposlen sam, poslodavac mi vec placa doprinose, zasto sad moram opet da placam... Da li cu imati duplo vecu penziju zbog toga?
Preduzetnicka radnja/agencija u Becu kosta 50E i to tamo lepo funkcionise. Odes iz Srbije, nece niko da te zaposli jer nisi drzavljananin EU, reg. agenciju, iznajmis sebe drugoj firmi, fakturises, naplatis, platis drzavi 50E poreza i svi zadovoljni. Sta mislite, da li to kod nas ne moze da fukncionise? U Beogradu pausali 3x vecu nego u Becu, mozda zato sto smo bogatiji od njih.
I te kako podrzavam otpustanje viska radnika iz javnog sektora i gasenje visedecenijskih gubitasa, iako moji roditelji rade u jednom od njih.
Sta treba da se desi, pa da jednom tako dobro udarimo u to dno i da to izazove takav zemljotres koji ce razbucati onaj slag politicke elite?