Ekonomske mere za opstanak vladajućeg režima, a ne Srbije
Beograd – Predložene ekonomske mere nemaju nikakve veze sa podsticanjem privrednog razvoja u Srbiji, već samo kratkoročno krpe rupe u budžetu koji je pred bankrotom i nastavljaju staru praksu podrške svemu što su interesi stranaca u Srbiji.
Paket od šest ekonomskih mera koje je izložio ministar finansija Lazar Krstić početak zvaničnog preuzimanja srpske ekonomije od strane trijumvirata koga čine MMF, Evropska komisija i Evropska Centralna Banka.
Stranci su shvatili da u narednom periodu nije moguć model opstajanja vladajućeg režima putem novih zaduživanja u uslovima rasta kamatnih stopa na svetskom tržištu i drugih potresa koje oni očekuju. Pretpostavljamo da su uočili rizike od kojih bi postojeći režim bio ugrožen pa bi se moralo ići na nove izbore. Iz ovoga se vidi krajnji cilj operacije – održavanje postojećeg režima ne bi li se završili važni poslovi kao što su potpuna predaja Kosova i Metohije, ukidanje Republike Srpske i sprečavanje prodora Rusije kroz zaustavljanje gasovoda Južni tok. Shodno tome potrebno je primeniti strogu štednju i druge mere iz neoliberalnog asortimana, ali u takvom obimu da to ne ugrozi stabilnost vlade.
Poseban skandal je da ministar Krstić nije do zadnjeg trenutka znao koliko radnika ima u javnom sektoru. Javno je priznao da je ovaj broj bar 20% veći nego što se ranije pretpostavljalo. To pored ostalog ukazuje i na bezobrazne razmere stranačkog zapošljavanja u javnom sektoru koga su sprovele i partije aktuelnog režima u poslednjih godinu i po dana. Zar nije logičnije i prirodnije da se ušteda u budžetu ostvari smanjivanjem broja nepotrebnih radnika i to pre svega ovih koji su došli u zadnjem ciklusu stranačkog zapošljavanja?
Ceo paket mera je iz standardnog neoliberalnog asortimana. Po autorima ovog paketa, sa našim bankarskim sistemom, precenjenim kursom dinara i potpuno liberalizovanom spoljnom trgovinom nema nikakvih problema pa ove teme nisu bile dostojne da se uopšte pomenu. Uništavanje konkurentnosti domaće robe ukidanjem svih carina na stranu robu, suluda mera stimulisanja stranih investitora po pitanju otvaranja novih radnih mesta, odsustvo domaće razvojne banke – ostali su i dalje na snazi. Ceo koncept poboljšanja privrednog ambijenta postavljen je iz ugla privlačenja stranih investicija koje su se pokazale kao promašaj, a nema ni nagoveštaja promene ka razvojnom ekonomskom modelu i ulaganja u domaću privredu i poljoprivredu.
Vladina pozorišna predstava sa ekonomskim merama služi i za jednokratno skretanje pažnje javnosti sa vidnih neuspeha nove vlasti na svim poljima, kao što je tome služila i rekonstrukcija Vlade, hapšenje Miškovića i druge medijske prevare pre toga.
Da bi se dala konačna ocena ovih mera mora se imati u vidu i ovo: na sastanku na kome su mere predočene nije bilo ministra privrede! To je naročito indikativno kada se zna da je upravo on danima najavljivao da štednja bez podsticaja privredi neće imati efekta. I zaista: Vladin plan je takav da štednju vidimo, a podsticaje – ne vidimo!
http://www.vaseljenska.com/eko...-srbije/#.UlV2BxdJ2xs.facebook