Citat:
etjen: zato što je nekada vrlo nezgodno nekom reći ''Ja ne pozajmljujem''. Taktičnije je ovako, a efekat je skoro isti.
To je iskljucivo stvar kulture.
(da ne bude zabune - ne mislim na vaspitanje, vec na neki oformljeni set normi drustveno prihvatljivog ponasanja)
U kulturama (tipa anglo-americke) gde je novac nesto oko cega ne postoje nikakvi tabui, veruj mi da niko nece imati ni najmanji problem da ti odbije pozajmicu, bez ikakve neprijatnosti u tom trenutku.
Kod nas se o novcu, generalno, ne prica. I kad se prica, obicno postoji neki veo sramote, kao da je nesto prljavo u pitanju.
U poslovnim i partnerskim odnosima, kad se potegne pitanje placanja, deobe, troskova, najcesce se pribegava frazama "ma dobro, lako cemo to..." i skrece tema, ne bi li se pokazalo da novac nije najbitniji i da je to neka eto, usputna stvar koja se lako da resiti. A posle 95% poslovnih relacija ode u 3.14cku materinu upravo zbog neresenih odnosa zbog - novca.
Kad god sam nekog inrtervjuisao za posao i pitao "koliku platu ocekujes", na prste ruke mogu da nabrojim ljude koji su najnormalnije pricali o svojim finansijskim ocekivanjima, obicno u tom trenutku krene neki stid, neprijatnost, pracena najcescom lazi - "nisam o tome razmisljao..." :))
Ja sam se par puta debelo znojio kad mi je trazen novac na pozajmicu, i da budem iskren - nisam uspeo da prevalim preko usta "necu". Pozajmio sam, i na srecu dobro se zavrsilo :) Ali radim na tome, mislim da ce prvi sledeci dobiti "necu" :P
Jeff, one day you’ll understand that it’s harder to be kind than clever.