Već skoro 15 godina, kako doručkujem i večeram isto. Nije baš svaki put, ali uzimajući u obzir broj dana u toliko godina, kao i koliko sam puta promjenio obrok, ispada da nisam ništa drugo jeo nego sendvič. Ručak se naravno mijenja svaki dan. Uopšte mi nije padala na pamet makrobiotika, tj. nisam ni čuo za to dok nisam probao musaku sa sojom umjesto mesa, i pečurkama. Prethodno sam jeo klasičnu musaku sa mesom.
Meni je mnogo ukusnija, a i energičnija hrana bila sa sojom. Takođe sam pročitao da ljudima sa A krvnom grupom više odgovara vegeterijanska hrana, i meni je stvarno prijatnija makrobiotička hrana, od ove svakodnevne (sir, meso, jogurt, sve masno). Koliko sam ja čuo soja je odlična zamjena za meso, čak je i jeftinije. Jednom prilikom mi je majka napravila pohovane sojine šnicle, ja uopšte nisam primjetio razliku, sve dok nisam shvatio da nisu previše natopljene vodom. Da ih je skroz isjcedila, ne bih ni znao.
Češće pročitam tekstove u kojima se govori da ljudi sa ozbiljnijim bolestima poslje više mjesečnog hranjenja makrobiotikom smanjuju uticaj bolesti na najmanji nivo, i čak ih odstranjuju zavisno od ozbiljnosti bolesti, volje osobe itd.
Da ljudi žele da žive duže to je istina. Ja sam kao klinac uvjek imao želju da živim baš dugo-beskonačno, ne zato što bi neko mogao da pomisli da se bojim smrti (vaspitan sam tako da je to sasvim prirodna stvar, nekima je to strašno što će umrjeti) već zato što me uvjek interesovala budućnost, htio sam da vidim kako će se tehnologije razvijati, kakva će priroda biti, kakvi će odnosi biti...
Probao sam samo jedan obrok, u kojem ništa životinjskog nije bilo - musaku sa sojom i pečurkama. Mnogo mi se svidjelo. Želim da probam još obroka makrobiotike.
Knjiga, SLOBODA!