http://www.elitemadzone.org/t318926-0#1918449
Citat:
Medju raznim pokusajima da se definise muzika, mnogi teoreticari se slazu da je
najbolja Leibnitz-ova po kojoj je muzika zapravo 'podsvesna aritmetika' a nije losa ni
Shoppenhauer-ova po kojoj je muzika 'podsvesna metafizika'. Covekova sposobnost
uma za putovanjem po sferi smisla i smislenosti, kao i sposobnost sublimiranja (downsamplovanja)
finih koncepcija u konretnu svakodnevicu je u korenu kako muzickog talenta tako i talenta
za matematicko razmisljanje.
Urusavanje smisla za muziku (pa i za ostale vestine lepog) je od davnih vremena i u raznim
kulturama uzimano kao siguran predznak opadanja smislenosti i promucurnosti za doticnu
socijalnu grupu. Tamo gde se u muzici nivo spusta do tacke da svaki neukus moze da prodje,
um prosecne individue postane otupeo i tolerantan na stvari koje ne bi trebalo da mu promicu,
sito kroz koje sortira zivot oko sebe postaje sve sire i sire, pa se vrlo predvidljivo desava da se
trend prosiri i na ostale sfere zivota, pa kao rezultat umesto skupa jakih individua dobijemo krdo
u haosu.
Uopste nije cudo da su mnogi sistemi kontrole duha i tela, pocevsi od samuraja (kaligrafija, haiku)
pa sve do NBA igraca Dirka Novickog (koga je trener terao da cita knjige i svira neki muzicki
instrument kako bi dobio na intelektualnim kvalitetima) insistirali na obaveznoj obuci u vestinama
umetnosti.
To je sto se principa tice.
Muzika, ni umetnost uopste nije ni priblizno 'arbitrary' ('kako ko hoce') nemerljiva. Naprotiv,
postoje vrlo jasni kriterijumi sta je to sto u muzickom zadrzaju predstavlja vrednost. Te discipline
se uce svugde u svetu pa i kod nas na fakultetima umetnosti.
Postulati toga sto se uci se mogu cuti u svetskim metropolama umetnosti (Paris, St.Petersburg, NYC,
San Francisco, Sidney...), gde imaju i svoje neprikosnoveno mesto, za razliku od Beograda gde jos
uvek vrhunska kultura i umetnost mora da se lakta sa smdrljivim derivatima.
Osnova vrednovanja se bazira na teoriji tenzije (objektivni zivot je zapravo niz, sekvenca, ili cak
matematicki - polje tenzija - objektivnih sila i reakcija na njih), a umetnost je u prilicnoj meri
oponasanje tenzija koje smo uocili, doziveli, nas subjektivni komentar izrazen sredstvima artikulisanog
umetnickog jezika (kao sto postoji programski jezik, tako postoji i jezik muzike, jezik slike, boje, itd),
bez obzira da li je tenzija sto smo morali da rano ustanemo, sto nas je ostavila voljena osoba, sto
nas tisti ovo ili ono, ili sto je prosla zima a doslo prolece.
Rudimentaran, primitivan jezik je lako zapatiti (sto je Zoran Rodic jasno primetio). Kao i kod svakog
drugog jezika - ako ne evoluira u finije varijante (sto je sasvim definitivno slucaj sa turbo-folk-om koji
od kad ga ja pratim evoluira u sve prostije i primitivnije), polako ali sigurno
unistava i ogranicava svest.
To sto ce neko da peva kao krava je mala steta.
Znatno veca steta je sto ce kasnije, kako vrlo jasno i nemilosrdno pokazuju zivotne statistike takvog
jednog drustva (recimo srpskog), i taj koji peva i onaj koji slusa da u svemu ostalome rezonuje kao
obican vo vezan za vrljiku - da gleda a ne primecuje, da primecuje a ne razume, da razume a nesposoban
da promeni bilo sta.
E, tu je steta.
Inace - slobodan je da radi sta god hoce, to uopste nije problem.