Kazu da ono sto te ne ubije to te ojaca. Tako i taj rat i traume koje uz njega idu, ko nije mogao da ih prevazidje taj vec nadje nacina da okonca svoj zivot. Ne volim kad neko kaze ''majka Srbija''. Svi smo mi deca ove planete, a te nacionalnosti i granice su samo nuzno birokratsko zlo prema kom nemam nikakve lepe emocije. A u Bosni sam bio par nedelja za vreme rata, gledao kuce kako gore, vidjao ostatke ljudi raznesenih bombom, sa 15 godina nosio poluautomatsku pusku. Nisam bio u ratu vec samo u poseti i razgledanju, a pusku i torbu municije su tada davali svakom radi licne bezbednosti. Mnogih ljudi koje sam poznavao nema vise, ali me to ne dotice mnogo u smislu da niti sam ja kriv za njihovu smrt, niti sam ikako mogao da ih ozivim. Mislim, bio rat ili ne bio, ljudi ginu. Jedan rodjak prosao sve ratove i preziveo, a onda zaspao za volanom... Drugi isto preziveo Kosovo, posle oformio svoju gradjevinsku firmu, pa napravio skelu izmedju 2 zgrade i krenuo da isproba da li je dovoljno cvrsta... E,da, jos jednog vrlo bliskog zaboravih, taj je isto prosao sve ratove bez posledica, a onda se razboleo od neizlecive bolesti brzog napredovanja. Moj najiskreniji savet onima koji osecaju potrebu da se solidarisu sa poginulia je da se i sami ubiju, a onima koji osecaju potrebu da nastave dalje neka nastave, sta drugo.
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.