Ovde jeste da krenes od najnise plate 100evra (vredi jos jednom napomenuti) onda krenes vredno da radis i da se dokazujes a sef kad vidi da znas nesto vise da radis od osnovnog a onda krene da te eksploatise. Plata ostaje ista. Ti njemu pokazujes kako znas ovo, znas ono, znas sa kompjuterima, znas mehaniku..., a on ti pocinje polako ali sigurno nametati te poslove. Svoj osnovni posao i dalje radis a na pauzi radis te kompjutere, pa onda krenes da ostajes prekovremeno da bi sve mogao postici, plata i dalje ostaje ista. I na kraju se sve to pretvori od prvobitnih 8 sati dnevno u rad od kada svane sunce pa dok nezadje. Cesto si primoran da za gazdu obavljas privatne poslove, da trckaras po gradu za njega... I na kraju radis od ranog jutra do kasne veceri, obavljas sve zivo sto mozes zamisliti, nisi prijavljen, trpis ponizavanje od sefova, plata ostaje bedna... Dakle uglavnom se zavrsava na cistoj eksploataciji, a moze se reci da za tih 100 evra od samog pocetka je bila eksploatacija. Na kraju ti pukne film, das otkaz, na tvoje mesto dodje sledeca ovca i ajmo sve u krug. I tako to u srbiji funkcionise.
Ljudi, ja ne znam gde ste vi to radili pod takvim uslovima, ali ja sam promenio barem 20 poslova u svom životu i nigde nije bilo baš toliko loše kako ti pričaš. Mislim, nije da nije bilo tih stvari koje si ti naveo, ali nikada u jednoj firmi i nikada to nije rezultovalo radom od jutra do mraka za istu platu. Mislim, ako ti gazda poveri da mu završiš nešto privatno, to obično znači da ima poverenja u tebe (ili te testira da vidi da li može da ima poverenja u tebe), pa to kasnije može da rezultuje boljim radnim mestom, a obično i većom platom. Naravno, to se neće desiti ako takve poslove prihvataš sa kiselim izrazom na licu i gledaš da ga otaljaš ili da iskoristiš to da duže vreme odsustvuješ iz firme. Mislim, ne vidim šta je problem ako te gazda zamoli da trkneš do pošte i platiš mu račun za struju ili tako nešto, jer on ne može da stigne. Ja se nikad nisam libio da obavljam takve poslove, i uvek sam to prihvatao uz osmeh i reči "Nema problema, smatrajte to završenim" i uvek gledao da to odradim što bolje i što brže kako bih se što pre vratio u firmu i nastavio da radim svoj posao. U obe firme u kojima sam imao takva zaduženja, to je rezultovalo napredovanjem, tj. prebacivanjem na bolje i odgovornije radno mesto uz povišicu, već posle 4-5 takvim "privatnih" poslova. Sad možda sam ja samo imao sreće, ali pre će biti da je u pitanju moj odnos prema poslu, kakav god da je.
Što se tiče proširenja zaduženja i rada od jutra do mraka uz istu platu, to može da se desi samo ako ti to dozvoliš. Mislim, ok, krenuo si da se dokazuješ, vredno radiš, odjednom imaš 5 puta više zaduženja nego što si imao i ne možeš sve da postigneš da odradiš za 2 radna vremena... i šta je problem da zatražiš razgovor sa šefom, gazdom ili ko je već odgovoran za radnike i objasniš da ne možeš sve da postigneš i da to počinje da utiče na tvoj osnovni posao, tako što ti je smanjena produktivnost na tom poslu, itd. i da ga zamoliš da zajedno pronađete neko rešenje koje je najbolje za firmu. Svakom vlasniku firme je cilj broj jedan da ima produktivne radnike i da se posao što efikasnije završava, tako da sam siguran da će svako normalan da te sasluša, jer je u njegovom interesu da ti budeš zadovoljan, pa samim tim i maksimalno produktivan. Tako da će se sigurno potruditi da ti izađe u susret (pa samim tim i sebi), da li time što će te vratiti da radiš tvoj osnovni posao, da li time što će te unaprediti da radiš samo ovo što si do sada dodatno radio, nebitno, to će zavisiti od toga šta mu više treba u firmi i u čemu si se bolje pokazao. Ja sam recimo uvek tako radio, ako vidim da nešto škripi i da jednostavno ne mogu da postignem sve, zakažem razgovor, dam svoje predloge kako možemo bolje da se organizujemo kako bi firma poslovala efikasnije i gotovo uvek sam nailazio na razumevanje. Jednostavno, poslodavci vole ljude koji preuzimaju inicijativu i spremni su da malo mućnu glavom, imaju ideje, vide šta ne valja, daju predloge kako to da se reši, stalo im je da firma dobro radi. Ako ti ćutiš i radiš, gunđaš u sebi, psuješ državu i čekaš neki magični štapić koji će da ti reši problem, a nijednom ne pokušaš da lepo i kulturno porazgovaraš sa onim ko zaista može nešto da promeni, tj. poslodavcem, onda ne možeš ništa ni da postigneš, jer kako će i taj poslodavac da zna da si ti nezadovoljan. To je generalno možda i najveći problem naših ljudi, svega se plaše i ne žele da preuzmu inicijativu... svi bi da im probleme rešava država ili nekakav magični štapić. Ok, nije ni to ništa loše, ima judi koji jednostavno ne vole da mućnu glavom, ne vole mnogo da se trude, zabole ih za firmu i samo žele da odrade svoje osmočasovno radno vreme i idu kući, ali onda takav ne može ni da očekuje neki bolji i plaćeniji posao, nego će celog života raditi u nekom magacinu na utovaru robe ili zavrtati neke šrafove, primati minimalac i biti prvi u redu za otkaz, jer svaki radno sposobni građanin može sutra da ga zameni. To tako funkcioniše svuda u svetu, neko mora i taj minimalac da prima.
Vredan i sposoban, a bez posla godinama, jednostavno ne ide zajedno. Mislim, kako uopšte znaš da je neko vredan i sposoban u svojoj branši, a godinama nije radio u svojoj branši. Šta koristiš za to merenje, Gajgerov brojač ? Sarađivao sam ja sa gomilom takvih koje su mi predstavljali kao izuzetno vredne i sposobne, pa se ispostavilo da ne mogu da ostvare ni polovinu norme koju ispune neki drugi ljudi koji se nisu predstavljali ni pola toliko vredni i sposobni kao ovi prvi.
radno vreme u takvim "daj sta das" slucajevima je obicno od jutra do sjutra,a plata vec pomenuta,a i da je redovnih 8 sati (plus vreme do i od posla) kad ces stici do drugog poslodavca?
nije da drugi poslodavci rade ekstra 2-3 sata da stignes da ih obidjes
jedino preostaje ponuda preko net-a sto se oglasa tice,ali ponuda je...
i onda opet,radis za 30% racuna,i tako za 3 meseca skupis za jedan mesec za racune (pod uslovom da ni na sta ne trosis tu lovu,tesko),a zatezna kamata ide li ide
vrzmino kolo...
Jeste komplikovano, ali ne i nemoguće. Sve se može kad se hoće. Nemaju sve firme isto radno vreme, niti sve firme imaju isti raspored vikendom. Recimo, neke firme rade od 9-10h, a neke od 7-8h, neke subotom rade do 13h, neke do 15h, dok neke ne rade uopšte subotom, neke rade nedeljom, barem određeno vreme, a neke ne, u nekima postoje dve ili tri smene, a u nekima samo jedna, pa kombinuješ. Dodatno, uvek možeš da zatražiš slobodan dan ili da zameniš smenu sa kolegom ili pak da zameniš slobodan dan sa kolegom (ako imate različite slobodne dane), pa da mu posle vratiš uslugu. U svakom slučaju, ako si rešio da zaista promeniš posao i da uradiš nešto za sebe, pronaćićeš rešenje i otići na intervju, ako nisi, pronaćićeš opravdanje zašto ne možeš da odeš na taj intervju i to je to.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti