Propala je Ukrajina tj njen bankarski sektor - nek se spremi Madjarska , a Srbija nek pocne da se zagreva
-----------
Mađarska tone u sve dublju krizu
Nekadašnja „najveselija baraka” istočnog bloka dugo je bila prva zemlja u svemu među državama tranzicije, a sada je dospela na začelje
Specijalno za „Politiku”
Budimpešta, marta – Najprometniji bulevar u Miškolcu, nekadašnjem metalurškom centru Mađarske, pa i čitavom istočnom bloku, vodi ka Diošđeru, prigradskom naselju u kojem se nalazi ogromna železara. Nekada se zvala „Lenjin” i zapošljavala je 15.000 ljudi, koji su, dolazeći na posao ili se vraćajući kući, stvarali neopisivu gužvu.
Taj put od nekoliko kilometara sada je gotovo prazan, a vest o otpuštanju poslednjih oko 900 radnika dočekana je kao sumorna neminovnost, koju je opšta svetska finansijska i privredna kriza samo ubrzala.
Privatizacija, podržavljenje, pa ponovna privatizacija samo su produžili agoniju „radničkog uporišta” iz vremena Janoša Kadara, kada je Mađarska, zbog svojih reformi i doziranog otvaranja prema Zapadu, nazivana „najveselijom barakom” sovjetske interesne sfere, u kojoj uspešno cveta „gulaš komunizam”.
Žitelji Miškolca i Diošđera jedva da se sećaju prvih rusko-ukrajinskih vlasnika, koji su dve godine pokušavali da ožive topionicu tako što su umesto rude koristili metalni otpad. Više su upamtili kasniju direktorku italijanske grupe „Konje”, ali ne po poslovnim uspesima već po nogama, mini suknji i tenu održavanom u solarijumu.
U nemoguću misiju još jednom se upustila i država, a od 2004. godine i ukrajinski DAM, koji je ovih dana saopštio sumornu vest: sva 894 radnika će biti otpuštena, 771 u aprilu, a ostali u maju.
U Mađarskoj je u poslednjih pet meseci bez posla ostalo oko 30.000 ljudi. Među 1.700 zatvorenih firmi najveća je upravo železara u Đeru, a najmanja je imala samo 13 radnika.
Vlada Ferenca Đurčanja je iz budžeta izdvojila 30 milijardi forinti, ili 100 miliona evra, kako bi se koliko-toliko sačuvala preostala radna mesta, ali niko ne zna kakvi će efekti te mere biti. Za dobar deo stručne javnosti planovi manjinske vlade Mađarske socijalističke partije (MSP) nisu dovoljno ni široki, niti duboki, dok opozicija, sa Savezom demokratske omladine (Fides) na čelu, smatra da je jedini izlaz iz teške situacije raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora – godinu dana pre roka.
Premijer je još krajem prošle godine osetio da brod opasno tone i od Međunarodnog monetarnog fonda i banaka Evropske unije zatražio (i dobio) ukupno oko 20 milijardi evra, od čega je polovina već povučena. Tim novcem su povećane devizne rezerve Narodne banke Mađarske (NBM), koje trenutno iznose 24 milijarde evra, a uneta je i izvesna doza sigurnosti na finansijskom tržištu.
Uprkos tome, forinta je pala na svoj istorijski minimum, s tendencijom daljeg sunovrata. Početkom marta za jedan evro je trebalo dati čak 312 forinti, za 80 više nego u avgustu prošle godine. Na taj negativni rekord NBM, međutim, nije reagovala, jer je guverner Andraš Šimor, na opšte iznenađenje, otišao na – godišnji odmor.
Đurčanj je u međuvremenu ponovo zatražio pomoć iz inostranstva, ali je u Briselu naišao na zatvorena vrata. Njegov predlog da EU izdvoji 180 milijardi evra za konsolidaciju novopridošlica sa istoka kontinenta nije oduševio najbogatije članice, posebno ne nemačku kancelarku Angelu Merkel, iako je Nemačka tradicionalni prijatelj, zaštitnik i oslonac našeg severnog suseda.
Mađarski premijer je, ipak, uveren da njegov predlog nije sasvim mrtav, ali je odlučio da, dok čeka eventualnu novu finansijsku injekciju spolja, učini nešto i u sopstvenom dvorištu.
Mađarska je prvih nekoliko godina nakon promene društvenog uređenja (1990) bila vodeća u regionu po privrednom rastu, reformama velikih sistema i prilivu stranog kapitala.
Teškoće su nastale nakon nekog vremena, kada se shvatilo da su brojne privatizacije bile, u stvari, promašaj, a država je pokušala to da sakrije prekomernim zaduživanjem. Svake četiri godine menjale su se vlade, a svaka nova je obećavala brda i doline, čije ispunjavanje je vodilo ka novim pozajmicama i postepenom samonavlačenju – omče oko vrata.
Jedino su socijalisti, u saradnji s liberalima, uspeli da pobede u dva uzastopna mandata, ali su ih te pobede skupo koštale. Prvi put se, tako, desilo da je jedan premijer (Peter Međeši) morao da podnese ostavku na polovini mandata.
Najveći problem njegovog naslednika Đurčanja jeste to što je prinuđen da vodi manjinsku vladu. Maja prošle godine iz koalicije je izašao liberalni Savez slobodnih demokrata (SDS), ali i dalje spolja podržava socijaliste iz pragmatičnih razloga. Uticaj SDS-a, naime, toliko je pao u očima javnog mnjenja da on sigurno ne bi prešao cenzus od pet odsto i ponovo dospeo u parlament, pa mu prevremeni izbori sigurno ne odgovaraju.
U sličnoj situaciji je i konzervativni Mađarski demokratski forum, tako da i njegovi poslanici povremeno glasaju za vladine predloge. U pravoj opoziciji ostao je samo Fides, uz demohrišćane s kojima gradi jedinstvenu listu, ali te dve stranke, uprkos više pokušaja, nisu uspele da izdejstvuju raspuštanje parlamenta.
Suprotnosti između MSP-a i Fidesa, kao i njihovih lidera Đurčanja i Viktora Orbana, postali su takve da nikakva saradnja nije moguća. Unapred se zna da nijedan predlog koji traži dvotrećinsku većinu ne može da prođe, pa su i dublji rezovi u društvu i privredi, mada preko potrebni, osuđeni na propast.
Sav taj njihov privredni rast je u stvari bio vestacki i lazan. Finansirao se rasprodajom drzavne imovine i zaduzivanjem u inostranstvu. Kada su kreditne linije stale, stala je i privreda doslo je do ekonomske krize i preti totalna propast. Sad ce da se vrate tamo gde su bili 90te....
Vladi ostaju sitnije popravke, koje više liče na kozmetički tretman nego na hiruršku intervenciju i potpuno su neprimerene trenutku. U najnovijem Đurčanjovom paketu nalazi se postepeno ukidanje 13. penzije, podizanje starosne granice za odlazak u penziju na 65 godina od 2016, stroža kontrola bolovanja i porodiljskog odsustva, dotacije za gas i grejanje najsiromašnijima, reforma lokalnih samouprava, manji parlament (sada ima 384 mesta), jednokružni izborni sistem i drugo.
Znatno radikalniji su članovi Reformskog saveza, koji čine predstavnici krupnog kapitala i predsednici Mađarske akademije nauka i Mađarske trgovinske i industrijske komore. Oni predlažu trenutno ukidanje 13. penzije, povećanje starosne granice na 65 godina do 2013, smanjenje zaposlenih u javnoj sferi za 80.000, reformu poreskog sistema...
Poslednjih dana su stavovi dve strane nešto približeni, ali u vladi uporno ponavljaju da se, uz neminovne mere štednje, mora voditi računa i o socijalnoj komponenti.
Javnost shvata da je situacija teška, zna da Mađarska svakog dana samo za kamatu na državni dug (bez glavnice) plaća stranim poveriocima četiri milijarde forinti (13 miliona evra), ali ne shvata zašto je veći broj ministara i držanih sekretara ovih dana dobio milionske premije i zašto je ministar bez portfelja zadužen za nacionalnu bezbednost Đerđ Silvaši, kako navodi nedeljnik „Heti valas”, samo u jednoj godini promenio četiri službena automobila „audi-6”.
Srđan Basić
http://www.politika.rs/rubrike...one-u-sve-dublju-krizu.sr.html
----------------------
obratiti paznju na boldovano. sve sto je radila madjarska vlast radila je i nasa. rezultati ce siguran sam biti kao i madjarski.
Posmatrajte Madarsku i videcete sta se sprema Srbiji u buducnosti. To su posledice implementacije neoliberalnog kapitalizma a koji se takođe sprovodi u Srbiji od 2000. godine. Glavni zagovornici i realizatori takve ekonomske politike u Srbiji su "eksperti" iz G17 i DS. Kako smo sejali, tako cemo i da zanjemo.