Iz novog broja e magazina koji izlazi u četvrtak prenosim delove razgovora sa:
Anom Kob, predsednikom VISA International za CEMEA regiju i
Žan Mark Tontijem, menadžerom za zemlje zapadnog Balkana
Tržište u Srbiji očekuje uskoro mogućnost plaćanja karticama putem Interneta i kupovine putem e-trgovine. Šta VISA zahteva od jednog lokalnog tržišta da bi dozvolila mogućnost nečeg takvog kroz svoj sistem?
Kob: Naši članovi, banke, su potpuno slobodni u izboru proizvoda iz VISA palete. U isto vreme mi moramo biti oprezni u nastupu sa novitetima na jednom
tržištu. Neke banke u okruženju, bez iskustva u elektronskoj trgovini, su se zaletele i prerano uzele proizvod za plaćanje putem Interneta radi pružanja usluga e-komerc projektima. Mi smo to odmah uvideli, jer im je obrt toliko narastao da je probio plafon. Jednostavno nisu znali šta rade. Zatim su usledile i posledice, jer nisu imali odgovarajuću kontrolu niti okruženje.
Mi ne sprečavamo nikoga, ali ne preporučujemo da taj posao uzmu banke bez iskustva i potrebnog znanja iz te oblasti. Tako je naš prvi korak u tom pravcu edukacija i prenos znanja, da bi se osigurali da banka zna šta radi. U suprotnom, posledice mogu biti katastrofalne. U našem sistemu postoji nešto što se zove charge back (povratna naplata od banke u slučaju pogrešne transakcije ili neosnovane pritužbe na transakciju) i kažem vam kad to krene, banka može da zavriši na kolenima.
Znači to nema nikakve veze sa hakerskim upadima i niskim rejtingom Srbije na Internetu zbog prevara karticama?
Kob: Ne. Mi se tu sasvim dobro snalazimo. To nas ni najmanje ne usporava da u ovom regionu radimo posao zasnovan na zdravom temelju. Mi činimo sve da se uverimo da banka dobija potrebno znanje i ispravno postavljen sistem, kako ne bi bila izložena takvim stvarima.
Tonti: ... Ovde tržište, broj kartica, iz meseca u mesec raste eksponencijalno i naš primarni cilj je da osiguramo da se one mogu koristiti svuda, po celoj teritoriji. Logika nalaže da u takvom okruženju ispitujemo nove mogućnosti naplate, poput Interneta i m-komerca i mi o tome razgovaramo sa bankama, a imali smo i specijalni seminar za banke o e-trgovini. I tačno je da su banke uplašene od toga.
Znači ipak je do banaka?
Tonti:Banke su po svojoj prirodi tradicionalne ustanove. Potrebno je da se
edukuju i da ovladaju tehnologijom, kako bi bile sigurne da mogu to da rade. Mi takođe želimo da budu oprezne i da ne srljaju. Ali,
već sada nekoliko banaka je
pokazalo interes i volju da krenu sa e-komerc projektima i ja mislim da će se
to uskoro realizovati. Mi sa njima aktivno sarađujemo, a prva briga nam je da postavimo sistem pomoću kojeg će pouzdano nadgledati transakcije.
...
Takođe, tu imamo i stavku ugovora banke sa trgovcem koji bi prodavao na Internetu. Ta vrsta posla je potpuno drugačija od prodaje u fizičkom svetu, pa su i ugovor i njegove specifičnosti drugačiji. Tu dolaze na red i zakoni koji (ne)pokrivaju
tu oblast u Srbiji. Za sada, akcenat je na osnovnim proizvodima u fizičkom svetu, ali uskoro očekujemo da banke ponude proizvode i iz virtuelnog. Ja znam da vi sada očekujete da ja kažem neki određeni datum, ali za sada mogu da kažem da će se to desiti uskoro.
Kob:Verovatno bi najbolji pristup bio da priđete samo jednoj od banaka i da joj kažete: Šta čekate? Reagujte! Tržište je spremno za vas.
Miloje Sekulić