Citat:
Ali strategija država mora biti ulaganje u okruženje, a ne u pojedinca.
Postovani Gorane,
(...za neupucene, u medjuvremenu je Goran od mene dobio vise nego zasluzeno izvinjenje za preostre i preagresivne odgovore u
prednodnom toku teme, tako da ce bar sa moje strane nastavak teci znatno kulturnije...)
Pokusavao sam to ranije da ilustrujem, i mozda ti je promaklo.
Pokusacu ponovo.
Na ETF-u je (i u Beogradu, tj. Srbiji) bila izuzetna generacija iz koje je 90% ljudi otislo.
Ostao je manje-vise isti sistem, ostao je Beograd, ostala je Srbija, ostao je ETF, ostali su predmeti, ostali su naucni
instituti. Kako kaze pri3rak, imaju i kompjutere, programe, neku opremu, koju apsolutno ne koriste ni priblizno mogucim
kapacitetima. Distance su postale nebitne, tu je internet, bazicna oprema (kompjuteri) je manje-vise svugde na svetskom
nivou, informacije teku daleko brze nego pre petnaest godina.
U cemu je razlika ?
Od cele generacije, u Srbiji su ostali ovi ljudi:
http://user.sezampro.yu/~dejanr/ (komentar nepotreban, covek izuzetne vizije, znanja i kvaliteta, osnivac Kluba Kompjutera na ETF-u,
pokretac tehnickih magazina, osnivac Sezam-a)
http://solair.eunet.yu/~doca/, autor odlicnog DSP udzbenika (rekao bih: prvog u Srbiji), jedan od N asistenata iz generacije na
Telekomunikacijama koji je ostao, sada je profesor.
vratili su se (potpuno ostvareni u profesionalnom smislu i van zemlje) :
http://www.dragomirdimitrijevic.rs/
i Jelica Protic, ciji link sa slikom ne uspevam da nadjem.
...i mozda jos neko koga sam izgubio iz vida.
Cak i uz cinjenicu da su svi pomenuti bili u gornjih 5% najkvalitetnijih ljudi, lilsta onih preostalih koji su otisli i njihova dostignuca su
u ukupnom zbiru jedno 30 puta jaca od zbira dostignuca pomenutih ljudi, sto
jeziv gubitak za Srbiju. Ne zelim da citiram imena,
jer nisam siguran da ti ljudi zele ikakav publicitet. Pominjao sam ih vec indirektno. Profesore, vodece autore za odredjene oblasti DSP-a,
CEO-ove, vodece inzenjere.
I sada shvati - to je samo
jedna generacija.
Da su ti ljudi bili
prepoznati od drustva, da im je bila data prilika da imaju bar normalnu egzistenciju (da mogu da prehrane
porodicu, da imaju normalnu platu, da mogu da otputuju na konferenciju, da priuste knjige, casopise) i da ih je nesto bar pitao o
necemu (kao sto nije), ogroman broj ljudi bi ostao.
Sad pokusaj da sagledas kolika bi bila specificna tezina i srednja vrednost tog
okruzenja u kojem bi svi ti ljudi koji sada zive
i rade po svetu bili u Srbiji.
Ja sam deo toga video na delu, radeci pet godina pre odlaska.
Kao sto ni dva kamena nisu ista, tako i ljudi nisu isti. Ako ih izmeris na kraju zivotnog veka, videces da su neki bili ljudi izuzetnih vrednosti,
da su drugi bili osrednjih sposobnosti, treci obicni prevaranti.
I po prostoj logici - kvalitetniji svojim prisustvom u odredjenoj sredini daleko vise doprinose toj srednjoj vrednosti sto je ti zoves
okruzenje.
Oni ni ovde u USA ne besne, nego su deo neke kolektivnosti koju moraju da postuju. Samo, pojedinacno su vise cenjeni.
U tom smislu, smatram da je izuzetno ruzno, kontraproduktivno, glupo i bez veze ignorisati (a o ruganju na ovom forumu da ne govorim)
ljude koji su izuzetni, nesumnjivo vec od malih nogu.
Konkretno, jedan od pomenutih ljudi (profesor, zovimo ga #1), se cak i vratio posle doktorata. Sta je krajnji epilog ? Povratak nazad, da
bi mogao da svojoj narastajucoj porodici mogao pruzi egzistencijalni minimum. Uprkos jakoj zelji, kvalitetu, i jakom patriotizmu.
Jednostavno, mora se afirmisati kvalitet. Mora se ukazati na onog dobrog sa postovanjem.
A sta smo uradili na ovoj temi sa Teodorom ?
Cak i da ostavimo u domenu sumnje njegove kvalitete i buducnost, prema jednoj majci se odredjen broj ljudi poneo krajnje cinicno i ispod svakog
nivoa.
Slazem se samo u jednoj dimenziji sa tobom: da ne treba razvijati sistem sebicnih superstarova.
Ali, to ovde nije slucaj.