Kad sam ja prvi put bio u Nemačkoj, mom čuđenju nije bilo kraja. Ali zaista ! Evo, onima koji nisu imali priliku, kako se tamo obavlja plaćanje na kasi samoposlude, robne kuće i sliično
1. Dođeš i doneseš robu na kasu. Guten tag, ona meni, Guten tag, ja njoj.
2. Kuca, tj. provlači artikle ispred bar-kod čitača.
3. Izgovara jasno i glasno konačni iznos
4. Ja vadim pare iz svog novčanika i stavljam na pult. Za to vreme,
ona ne uzima jednu pojednu novčanicu, već drži ruke k' sebi i čeka da ja završim "svoju obavezu".
5. Uzima novac, prebrojava ga, i na glas kaže koliko sam ja dao.
6. Kuca u kasu iznos koji sam dao
7. Vraća kusur, tačan do centa, onoliko koliko je sračunala kasa, i to piše na fiskalnom računu.
8. Danke schön - Aufidersen
Ono šta je bitno napomenuti je da se ovakak "ritual" obavlja u 99,99% kupovina.
Nikad, ali
nikad nikad nikad te ne pita "jel imate sitno ovih [nekoliko] dinara tj. centa?". Njima je van pameti i totalno nepojmljivo da ti zakine 1 cent, pa to ni ne treba potencirati. Tuđ novac je svetinja ! Takođe, nema razgovora da ti daš koji cent manje. Uvek, ali
uvek uvek uvek imaju sasvim dovoljno svih mogućih moneta i banknota.
Kod nas:
1. Dok ja vadim novce i stavljam na pult, kokoška uzima jednu pojednu novčanicu i trpa u kasu. (OK, ne uvek ali ovo i nije retka pojava).
2. Nema onog jasnog izgovaranja koliko sam ja dao, što neretko izazove kasniju pometnju
3. Koliko god da sam dao, UVEK, UVEK, UVEK pita "imam li i onih [nekoliko] dinara. Pri tome kokoška uopšte ne razmišlja da je njoj lakše da mi da 1 din kusura nego meni da izbrojim 99 dinara.
4. Komentariše, komentariše, komentariše: Svi mi dolazite i plaćate sa hiljadarkama ! Ja nemam više sa čime da radim !
5. Izbroji kusur otprilike tačan, s tim što se dinar ili dva potpuno zanemaruju. Budimo iskreni, nekad na svoju štetu nekad na štetu kupca.
Ipak duboko sam uveren da takvo ponašanje nije uzrokovano nekom željom za "krađom", nego je to čista lenjost !
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji