Drugim rečima, ako kernel koji je došao uz distribuciju zadovoljava potrebe sistema, ne treba ga menjati. Eventualno ga treba ažurirati iz sigurnosnih razloga, opet pre-kompajliranim kernelom iz paketa.
Postoji neko nepisano pravilo među Linux adminima da je build from source Jedini-Pravi-Način™ da se instaliraju bitni delovi sistema (recimo kernel, zatim Apache, MySQL, PHP i tako dalje). Smatram da je ovo mit.
Za kernel sam već gore dao primer, a evo još jednog — zadnji put kad sam bildao MySQL iz sorsa (Linux, GCC 3.2) na nekoj Athlon mašini, imao sam problema jer je mysqld stalno pucao. Onda sam promenio CFLAGS (isključio optimizacije), preveo ponovo i tek onda je radio kako treba.
Znači pitanje je: koliko ručnim kompajliranjem softvera zapravo dobijamo (performanse, security) u odnosu na to koliko gubimo (vreme, podložnost greškama i problemima)?
Naravno izuzimaju se slučajevi kada nam je potrebna funkcionalnost koju ne možemo dobiti iz već gotovog paketa (recimo neki ređe korišćen PHP modul ili egzotična kernel opcija).
Those who do not understand Unix are condemned to reinvent it, poorly.
Upali lampicu — koristi Jabber!