Malo matematike pa da vidimo.
Sa ciljem da coveka posalju na mesec, tamo je navodno poslato 7 Apolo misija sa rednim brojevima od 11-17, sa napomenom da je apolo 13 propao, tj oznacen je kao mision aborted. Svaka od sest "uspesnih’" misija je imala ’’vozilo’’ koje su skraceno zvali prvo LEM ( Lunar Excursion Module), pa posle LM, kojim su astronauti uspesno prizemljeni na mesec. Dva astronauta su isli na povrsinu meseca, a jedna je ostajao u CSM – Command and Service Module.
Obzirom da se zvanicna nauka i njene vatrene pristalice pale na ’strucne’ i ’naucno tehnoloske’ terminologije i nazive, istrazivanje povrsine meseca je nazvano EVA – Extra Vehicular Activity. Dva astronauta, u napumpanim svemirskim kostimima pod pritiskom od 36kPa (bokserska vreca za udaranje je pod pritiskom od 27.5kPa), sa nezgrapnim rukavicama, na ledjima veliki i tezak Life Support System koji je sadrzao rezervoar za kiseonik, i sistem za rashladjivanje koji je imao ulogu da upumpava rashladjenu vodu u odelo kao vid zastite od extremnih temperatura koje vladaju u uslovima na mesecu, su trebala da odrade sve zadatke.
Glavni zadatak svih 6 "uspesnih" misija su bili
naucno istrazivacki projekti . Projekti na svih sest misija su bili skoro identicni. Svi naucni eksperimenti su ukljucivali raspakivanje donete opreme, odvozenje opreme na odabrano mesto, povezivanje i postavljanje opreme, i na kraju vrsenje samih eksperimenata. Za sve pobrojano je potrebno
vreme.
Pored toga radjen je i projekat Geoloska Studija, koji je ukljucivao prikupljanje uzoraka tla, stenja & kamenja sa razlicitih lokacija i njihovo dokumentovanje. I za to je bilo potrebno
vreme.
Naravno, pre pocetka bilo kakvih eksperimenata bilo je neophodno odraditi neke stvari, za koje takodje treba
vreme – po sletanju LM je morao biti detaljno pregledan da li je eventualno pretrpeo neka ostecenja, oprema za komunikaciju sa zemljom je morala biti povezana i stavljena u funkciju( TV i radio antene i kamere). US zastava je cermonijalno zabadana u mesecevu prasinu na svakoj ’’uspesnoj’’ misiji. Za vreme misije apolo 11, nikson je cak i drzao ceremonijalni govor. Sve ovo je trebalo uraditi pre nego sto se bilo sta otpocne sa spremanjem za eksperimente.
U prve tri misije astronauti su morali da idu peske do lokacije gde se eksperiment izvodio. Na misijama 15,16 i 17 su pripremili i angazovali, idemo opet, Lunar Roving Vehicle – LRV, koji je mogao da ide na lokacije kilometrima udaljene od mesta gde je sleteo LEM. Od mase slika koja postoji, nema nijedne gde astronauti sastavljaju i opremaju LEM. Max brzina LEM je bila oko 13 km/h, sto mu dodje kao malo brze pesacenje ili kao kolica za golf.
Jedan od najbitnih zadataka astronauta je bilo
fotografisanje. Svaki astronaut je imao svoju Hasselblad kameru, kvadratnog oblika instaliranu na plocu na grudima. Astronauti su sva podesavanja na kameri da rade rucno, u debelim rukavicama pod pritiskom, a pri tome nisu u mogucnosti da vide kontrole, kao sto nisu bili u mogucnosti da vide sta slikaju, pa je astronaut mogao samo da pogadja sta je tacno slikao. Vazno je primetiti i cinjenicu da iako su oba astronauta imali kamere, skoro nikada ih nisu koristili istovremeno. Uvek je jedan snimao drugog kako obavlja neki zadatak, drugim recima, stalno je koriscena jedna ili druga kamera, retko istovremeno.
Ako obidjete par Nasinih zvanicnih sajtova, tamo mozetre naci obilje slika sa svih ’’uspesnih’’ apolo misija, ali ono sto tamo ne mozete naci je informacija o ukupnom broju fotografija snimljenih na misijama.
Neki nisu bili lenji poput vecine, pa su skinuli
sve fotografije sa Lunar Surface Journal(jedan od nasinih sajtova). Sve fotografije su snimljene za vreme EVA, tacnije za vreme provedeno van LEM-a.
Brojke fotografija po misijama izgledaju ovako:
Apolo 11........... 121
Apolo 12........... 504
Apolo 14........... 374
Apolo 15..........1021
Apolo 16..........1765
Apolo 17..........1986
Drugim recima, ukupan broj fotografija koje je snimilo 12 astronauta je 5771.
Takodje, na nasinim zvanicnim sajtovima mozete pronaci tacno vreme utroseno za misije po povrsini meseca, sad vec popularne eve.
Vreme utroseno na svakoj misiji za istrazivanje povrsine meseca
Apolo 11........1 EVA .....2 h 31 min - 151 minut
Apolo 12........2 EVA..... 7 h 50 min - 470 minuta
Apolo 14........2 EVA..... 9 h 25 min - 565 minuta
Apolo 15........3 EVA... 18 h 30 min - 1110 minuta
Apolo 16........3 EVA... 20 h 14 min - 1214 minuta
Apolo 17........3 EVA... 22 h 04 min - 1324 minuta
Ukupno vreme provedeno na povrsini meseca van LEM-a je 4834 minuta.
Ukupan broj fotografija snimljenih na mesecu za to vreme je 5771.
Hmmm....
To je u proseku 1.19 snimljenih fotografija po minutu. Pojedinacni odnosi se krecu od 0.66-1.5.
E sada se treba vratiti na gornju pricu, i uzeti u obzir sta je sve neophodno uraditi po iskrcavanju iz LEM-a, i sve vreme u mislima imati prisutno ukupno vreme provedeno van LEM-a.
Na prve tri misije zadaci po iskrcavanju su bili – detaljna provera LEM-a, postavljanje zastave i pozdravljanje iste, raspakivanje, povezivanje i sklapanje radio i TV opreme, uspostavljanje kontakta sa zemljom, potom raspakivanje, povezivanje i sklapanje opreme za eksperimente, kao i odlazak na lokacije eksperimenata – peske, pronalazenje, dokumentovanje i sakupljanje uzoraka, na prvoj misiji – 21.5kg, na drugoj – 34.3kg, na trecoj – 42.8kg.
Na druge tri misije je radjeno sve sto i u prve tri uz dodatak - raspakivanja, sastavljanja i sklapanja vozila na 4 tocka (LRV) i vozenje istog, u misiji 15 na duzini od 27.5km, u misiji 16 na duzini od 25.7km, u misiji 17 na duzini od 49 km. Na misiji 15 je sakupljeno 76.6kg uzoraka, na misiji 16 – 94.4kg, na misiji 17 – 110.2kg uzoraka.
Sada, ako maksimalno velikodusno oduzmemo vreme neophodno za izvodjenje svih pobrojanih operacija(u nezgrapnim odelima i rukavicama) od ukupnog vremena provedenog na povrsini meseca van LEM-a dobijemo:
Apolo 11.... oduzmemo 2 h -120 minuta, sto ostavlja 31 minut za fotke
Apolo 12.... oduzmemo 4 h -240 minuta - 230 minuta za fotke
Apolo 14.... oduzmemo 3 h -180 minuta- 385 minuta za fotke
Apolo 15.... oduzmemo 6 h -360 minuta- 750 minuta za fotke
Apolo 16.... oduzmemo 6 h -360 minuta- 854 minuta za fotke
Apolo 17.... oduzmemo 8 h -480 minuta- 844 minuta za fotke
Zahvaljujuci evoluciji covecanstva i civilizacije dosli smo od abakusa do kalkulatora aka digitrona, pa ako sada upotrebimo isti dobijemo:
Apolo 11 - 3.90 fotke/min
Apolo 12 - 2.19 fotke/min
Apolo 14 - 0.97 fotke/min
Apolo 15 - 1.36 fotke/min
Apolo 16 - 2.06 fotke/min
Apolo 17 - 2.35 fotke/min
Ili...
Apolo 11 - fotka na svakih 15 sekundi
Apolo 12 - fotka na svakih 27 sekundi
Apolo 14 - fotka na svakih 62 sekundi
Apolo 15 - fotka na svakih 44 sekundi
Apolo 16 - fotka na svakih 29 sekundi
Apolo 17 - fotka na svakih 26 sekundi
Vec je spomenuto da astronauti nisu mogli da vide sta tacno snimaju, a mi imamo gomilu precizno odradjenih fotografija, i Nasino priznanje da kamere nisu imale opciju automatske ekspozicije ;). Film koriscen u kamerama, za najveci broju fotografija, je Ektachrome color film, koji ima uzan opseg ekspozicije. Uz to kamera i film su morali da trpe temperaturne promene od
-117 celzijusa do +93 celzijusa, bez obzira sto su bili pod "zastitnim" plocama.
Ako je zaista postojao takav film, koji se odrzava na ekstremnim temperaturama, zasto ga Kodak ne bi danas prodavao?
Zakljucke izvlacite sami, i uz to, treba imati na umu da postoji jos gomila neodgovorenih pitanja koja se ticu nelogicnosti i nedoslednosti zvanicne opsteprihvacene price.
Same fotografije su bile, i dalje su, predmet mnogih diskusija. Npr. ’nisani’ tj. retikule na kamerama su na nekim fotografijama iza predmeta slikanih na fotografiji...
Na ovoj slici se jasno i lepo vidi slovo
c na kamenu, i na tlu pored njega...
Neki skeptici su tvrdili da su to dlake. A medju ljudima koji zive i rade u holivudu dobro se zna da slovo c oznacava gde treba da bude centar scene.
Jedini izvor svetlosti na mesecu je sunceva svetlost, a na ovoj slici astronauti stoje jedan blizu drugog, a pogledajte razliku u duzini njihovih senki....
Levo je slika sa misije apolo 14, desno sa apolo 17. Po zvanicnim podacima te dve lokacije su medjusobno udaljene oko 700km. A planine u pozadini identicne....
Astronaut Majkl Kolins – prva fotka - on vezba ’space walk’ u avionu koji leti na velikim visinama, na drugoj fotki je on samo okrenut naopacke, a na trecoj slici je kako su umontirali pozadinu iza njega...i eto jos jedne slike iz svemira.
A kako su se usta zapusavala...evo samo jednog iz mase primera
Deaths of key Apollo personnel
In a television program about the hoax allegations, Fox Entertainment Group listed the deaths of ten astronauts and of two civilians related to the manned spaceflight program as having possibly been killed as part of a cover-up.
* Ted Freeman (T-38 crash, 1964)
* Elliott See and Charlie Bassett (T-38 accident, 1966)
* Virgil Ivan "Gus" Grissom (Apollo 1 fire, January 1967). His son, Scott Grissom said the accident was a murder.[80] Bill Kaysing also makes this claim.[4], p. 41
* Ed White (Apollo 1 fire, January 1967)
* Roger Chaffee (Apollo 1 fire, January 1967)
* Ed Givens (car accident, 1967)
* C. C. Williams (T-38 accident, October 1967)
* X-15 pilot Mike Adams (the only X-15 pilot killed during the X-15 flight test program in November 1967 - not a NASA astronaut, but had flown X-15 above 50 miles).
* Robert Lawrence, scheduled to be an Air Force Manned Orbiting Laboratory pilot who died in a jet crash in December 1967, shortly after reporting for duty to that (later canceled) program.
* NASA worker Thomas Baron (automobile collision with train, 1967 shortly after making accusations before Congress about the cause of the Apollo 1 fire, after which he was fired.) Ruled as suicide. Baron was a quality control inspector who wrote a report critical of the Apollo program and was an outspoken critic after the Apollo 1 fire. Baron and his family were killed as their car was struck by a train at a train crossing.[80][81]
* Lee Gelvani said he almost convinced James Irwin, an Apollo 15 astronaut whom Gelvani referred to as an "informant", to confess about a cover-up having occurred. Irwin was supposedly going to contact Gelvani about it; however he died of a heart attack in 1991, before any such telephone call occurred.
All but one of the astronaut deaths (Irwin's) were directly related to their job with NASA or the Air Force. Two of the astronauts, Mike Adams and Robert Lawrence, had no connection with the civilian manned space program. Astronaut James Irwin had suffered several heart attacks in the years prior to his death. There is no independent confirmation of Gelvani's claim that Irwin was about to come forward. All but one of the deaths occurred at least one or two years before Apollo 11 and the subsequent flights.
Sve podatke o svim smrtima( prirodnim ili ne) ukljucenih u apolo program se mogu naci na netu, to nije nikakva tajna, samo je potreban pocetni impuls za takvo nesto. Recimo sa ove gornje liste...njih 11, za 22 meseca...verovatnoca desavanja je oko 1:10.000, za zdravorazumne, ova cinjenica ne moze biti racionalizovana sa - 'eto desilo, slucajnost'
Inace, hiljade ljudi su bili zaposleni u apolo programu, ali je samo nekolicina njih imala tacnu predstavu o celokupnoj slici. Svima su davani tacni i striktni zadaci i naredjenja koje moraju vrsiti (znaci, svaki zaposleni na projektima je imao znanje o jednoj stvari povezano sa neznanjem o drugim stvarima). To je tzv. kompartmentalizacija, tj deljenje na odeljke. Samo oni na vrhu hijerarhije imaju potpun uvid u to sta se desava.
Od samog pocetka cele prevare oko odlaska na mesec postoje sumnje oko mogucnosti ostvarenja takvog necega, samo sto tome nije pridavan paznja, jer su to bili zemaljski heroji, to je bio grandiozan projekat za covecanstvo. Sumnje postoje od samog pocetka.