Kako je to sve izgledalo ? Počeo otkup stanova 1991, keva se prijavila. Došao obračun: Stan košta toliko i toliko, minus amortizacija za 20 godina, pa onda umanjenje za koeficijent lokacije, pa umanjenje za godine staža i obaveznog izdvajanja za solidarnu stambenu izgradnju - i ispalo oko 10.000 DM. Te pare nismo imali, pa smo se odlučili da se dug za otkup pretvori u kredit - pa onda svakog meseca po malo ...
Onda je došla mračna '93. Ukupan dug za otkup stana se revalorizovao jednim koeficijentom a inflacija galopirala drugim. Kad se dug srozao na oko 500 DM, keva je podnela zahtev da otplati dug u celosti. Dobila je konačan obračun sa klauzulom da ukupan iznos mora da isplati u roku od deset dana u kešu, na blagajni !
Vredni štampari novca su za tih deset dana naštampali toliko dinara, da je bilo dovoljno oko 120 DM poslednjeg datuma za uplatu. Bio je čak i problem da razmenim na zelenjaku "toliko" para tog jutra, ali našlo se njih nekoliko, pa sam prodao po 10 ili 20 DM i pribavio kesu para !
Uopšte ne mislim da smo nešto "dobro" prošli. Država je svima nama tokom devedesetih, iz džepa izvukla mnogo više para od tih 10.000 DM.