Ivane,
OK, čemu služe zakoni? Pa, da bi svima davali jednake šanse! Pravo mora proisticati iz načela i mora se univerzalno primenjivati. To su osnovni temelji prava, bez kojih se ne može govoriti o pravu.
Slično je sa stavom Zapada u vezi Kosova. Neću ulaziti u političku pozadinu svega, već ću samo reći kako stoje stvari sa stanovišta međunarodnog prava, koliko je takvo razdvajanje uopšte moguće.
Nije sporno da nasilno odvajanje Kosova nije u skladu sa međunarodnim pravom. Međutim, pokušavaju se naći načini da se to pravo zaobiđe. Tačno je da međunarodno pravo nije idealno, da se može desiti da njegova primena može u nekoj situaciji da bude neprihvatljiva, ali to nije argument protiv načela univerzalnosti primene, jer su pravne norme
podložne promenama
legalnim putem. Ako je slučaj Kosova toliko poseban, onda treba obrazložiti u UN po čemu je poseban, pa doneti nove medunarodne pravne norme (kroz UN), koje opet proističu iz nekih principa i koje će se ubuduće primenjivati na sve, a ne da se na jednu zemlju primenjuju jedni aršini, a na ostale drugi. Tu onda nema ni "P" od prava.
Slično i u slučaju Divca. Zašto bi se zakoni primenjivali
samo na njega. To onda nije zakon. Ja nemam ništa protiv da se primenjuju na
sve, uključujući i Divca i Miškovića i Drakulića itd., a itekako sam protiv
selektivne primene. Hajde da vidimo kako je to Mišković kupio "C market" za polovinu cene koju je nudio "Merkator", pa na kom su to tenderu prodane šećerane, pa kako je od 1990. Drakulić "zaradio" čitava preduzeća. No, kada bi se išlo tako, onda ne bi bilo prvobitne akumulacije kapitala, a samim tim ni kapitalizma.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.