Parametri ne ulaze u sastav objektnih fajlova, kao ni tip funkcije ni nista.
Svaka funkcija vraca int (standardni tip na platformi na kojoj se radi), a on se razlicito interpretira u zavisnosti od potrebe, kao pointer ukoliko se radi o strukturama, nizovima, pointerima, kao sam int za cele brojeve, a najverovatnije i kao pointer za floating point brojeve ukoliko ne mogu da stanu u int. Prema tome, to i nema potrebe beleziti u objektni fajl, a i jasno je da je tako, jer nam ne bi onda uz silne biblioteke bili potrebni i header (.h) fajlovi, vec bi se sve citalo iz objektnih fajlova.
Sto se tice klasa i objekata, to isto spada u opis funkcije. Tacno je, naravno, da se ime tada generise na razne nacine i to zavisi od kompajlera do kompajlera, ali ono sto je bitno nije nacin definisanja imena, vec nacin prenosenja parametara. C++ standard nije bio definisan do nedavno ja mislim, pa je svaka implementacija C++ kompajlera mogla na svoj nacin da izvede prenosenje parametara.
Prema tome, od kompajlera zavisi kakvo ce ime imati funkcija u objektnom fajlu, kao i kako ce se prenositi parametri. Zato se i ne mogu mesati GCC C++ kompajler i Borland C kompajler, ili obrnuto.
Jedino ne razumem zasto ne bi onako sve radilo, ali naravno, jedno resenje moze biti sve kompajlirati sa C++ kompajlerom.
Toliko.
Možda se moje mišljenje promenilo, ali ne i činjenica da sam u pravu.