Da se ne bi sve svelo na filozofiranje, evo primer u 4 osnovna koraka iz prakse, tj. iz jednog od mojih programa, sto je samo jedna od mogucih prakticnih izvedbi i resenja problema o kom pricamo. Mislim da moze nekom posluziti kao izvor ideja za resenje ovog i slicnih problema:
Korak br. 1 Evidencija ulaznih racuna, koja pored svih neophodnih elemenata za pracenje sadrzi i elemente vezane za uslove placanja (model, poziv na broj, tekuci racun na koji treba uplatiti), sto ce kasnije biti dovoljno za automatsko formiranje naloga za placanje.
Korak br. 2 Preuzimanje platnog prometa za izabrani tekuci racun - korisnik ih moze imati neogranicen broj, a za svaki se definise tip procedure koja obradjuje uvoznu datoteku - iz e-maila (xml, txt, rtf... pojedinacno za svaku banku razlicita procedura zbog razlicitih formata), iz FX, iz Halcoma.... Pri preuzimanju prometa program prepoznaje poslovne partnere po tekucem racunu i povezuje ih, a tamo gde ih ne prepozna korisnik ima mogucnost da poveze taj promet sa konkretnih poslovnim partnerom iz baze podataka, cime se "prosiruje" baza tekucih racuna poslovnih partnera, tako da ce ovaj tekuci racun sledeci put biti prepoznat. Pozivom procedure za obradu prometa program "puni" evidenciju izvoda i automatski ih povezuje (po pozivu na broj, iznosi, hronoloski ...) sa otvorenim racunima.
Korak br. 3 Na ekranu za pregled dospelih obaveza na dan, korisnik ima mogucnost da jednim klikom obelezi sve racune koje zeli da plati, pri cemu se za svaki od racuna formira nalog za placanje u pripremi.
Korak br. 4 Pre prebacivanja i izvoza naloga za placanje u odgovarajucu E-banking aplikaciju, korisniku se nudi ekran gde ima uvid u sve naloge za placanje koje je pripremio, moze da ih menja ukoliko zeli, a na kraju bira "Formiraj naloge za placanje" pri cemu se kreira datoteka za izvoz.
Dakle, najvise vremena se trosi i sav unos se radi kod evidencije racuna, a dalje je samo klik/klik/klik
Nadam se da ce ovo nekom koristiti