1. Dovođenje «VIP osoba» na blog zbog privlačenja posjetilaca, sve u cilju dizanja tiraža da bi se opravdale preskupe reklame zapakovane u ionako očajan interfejs dizajn ove sekcije B92 portala. Sam izdavački akcenat je na dobijanju besplatnih sadržaja i plasiranja kao svojih.
2. Lažni moral i dvostruki standardi. Podizanje sapunskih afera u cilju dizanja posjećenosti (Sergej Trifunović, Nebojša Krstić, Goran Svilanović, Janko Baljak, itd.)
3. Degradacija same blog forme i najosnovnije pisane kulture i komunikacije u svojstvu ličnog PR-a (Dejan Restak, Marko Vidojković, Queeria, itd.)
4. Cenzura. Stvaranje i njegovanje. Nekorektna moderacija i banovanje korisnika. Neki mogu da se reklamiraju, a neki ne. Neki mogu da koriste govor mržnje i razne netrepljivosti, a drugi ne. Uvijek prisutna cenzura koje se naravno odriču, jer su dabome «demokratsko» glasilo.
5. Korištenje bloga u dnevnopolitičke svrhe. Posebno je bio zanimljiv primjer oko forsiranja LDP-a u predizbornoj kampanji i posebno tokom predizborne ćutnje. Ovo i ne treba da čudi, jer jedne i druge finansiraju isti «investicioni fondovi».
6. Konstatna prepucavanja i prozivanja na blogu sa bratijom iz žute štampe.
7. Blamiranje sa ljudima koji su krenuli, pa stali da pišu.
8. Brutalno obračunavanje sa neistomišljenicima, bez obzira da li se radi o RTS-u, Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi ili nekome trećem. To da su zatvoreni prema svima koji imaju drugo mišljenje, ne treba ni posebno naglašavati uopšte.
9. Većina autora bukvalno nema pojma šta je to blog u pravom smislu te rječi, niti prepoznaju njegovu suštinu. Pa onda svoja kojekakva pisanija stavljaju na Net i to nazivaju blogom. Tako npr. Biljana Srbljanović svoje pojedinačne tekstove na blogu iliti blog unose naziva «blogovima» u množini.
10. Sam koncept VIP blogera je sam po sebi oksimoron, jer upravo blogosfera simboliše totalno suprotni princip u izdavaštvu, gdje je blog kao medijska forma dostupan apsolutno svakom.
http://www.biznisblog.com/tekstovi/zuta-stampa-srpske-blogosfere