Citat:
b@ld3r: Da li su danasnji fizicari i studenti fizike zavedeni raznoraznim matematickim modelima fizickih procesa da nisu u stanju da svojom kreativnoscu donesu nista novo savremenoj nauci? Ima li medju fizicarima (ne racunajuci Hawkinga i Penrosea,recimo) coveka koji ce pokrenuti nesto s mrtve tacke i pokazati da nismo bas toliko 'zaostali' kao civilizacija? Ima li neko nesto kreativno i briljantno da ponudi? Ne interesuje me 'teoretisanje' i knjisko 'naglabanje', jer sam sve to prosao davno...hvala unapred
Istina je da je dosta matematike ukljuceno u osnovnim studijama fizike, i da se zbog toga na neki nacin usporava proces spoznaje odredjenog fizickog modela. To je dijelom i rezultat toga sto pojedini profesori koji ne mogu da plasticno objasne stvari pribjegavaju matematickom objasnjenju, iako bi moglo da prodje bez toga. Dakle nije kriva matematika sto je takva i sto treba fizicarima, nego su krivi oni koji je previse koriste da bi objasnili stvari, koje se mogu sasvim korektno objasniti i bez koriscenja matematike.
Citat:
b@ld3r:
Dalje,sto se danasnjih pomaka u fizici tice,svedoci smo da se nasi studenti sve vise zatvaraju u 'matematicke zagrade' sto i nije tako lose dok se ne predje granica izdrzljivosti pojedinih mozgova te se oni tako zatvoreni prepuste sudbini. To za posledicu ima ono sto ja licno zovem 'sindrom nastavnika fizike' (svaka cast pojedincima) tj. ostajuci verni nekom nacinu razmisljanja,koje steknu na fakultetima,oni pokopavaju svoju kreativnost.Taj nacin razmisljanja je (neverovatno,ali je tako) nacin razmisljanja i delanja njihovih profesora.Imao sam srece u zivotu da sam za predavaca na fakultetu imao profesora koji je uvodio svezinu u nas rad i podsticao nase razmisljanje van ustaljenih okvira danasnje fizike('razmisljajte o nemogucem jer ce to vec sutra biti moguce').Kao kad bi starom Grku rekli da razmislja o putovanju u kosmos.Pa ipak,taj isti Grk je nekada (po legendi) napravio nekakva krila i poleteo.Ono sto je vazno je da ne postanemo ucmali,mali robovi.Koga briga sta ce drugi (naucnici) reci o ovoj ili onoj ideji?Pa zar nije onaj nastavnik rekao onom decaku da mu je otac potpuni idiot ako misli da ce to sto je teze od vazduha poleteti?Klinac je otrcao kuci uplakan,a otac koji ga je utesio je bio niko drugi do H.Dz.Vels!
Sjetio sam se one anegdote o mjerenju visine zgrade. Dakle, na sve je moguce gledati sa vise aspekata. Licno ne volim kada mi neko namece svoj nacin misljenja KAO JEDINI ISPRAVNI. Mogu samo da registrujem tako nesto, ali ako sam siguran da ce me drugi put dovesti do cilja - idem samo po njemu. "Sindrom nastavnika fizike" je slucaj covjeka koji je zavrsio fax, zaposlio se i obrazovno "umro". Zasto? Zato sto takvi likovi ne nadju vremena kada ce unaprijediti svoje znanje, nego ostanu vjerni onome sto ih je nekada neko naucio. Ovo sto si pomenuo profesora fizike na faxu koji je unosio svjezinu u rad... mogu da kazem da i na mom faxu ima takvih profesora, i sva je sreca sto ih ima, jer kod njih mozes da razvijes osjecaj da je ono sto radis i cime se bavis zaista vrijedno.
Citat:
MixMaster:
Nisam fizičar ali ajde da i ja kažem nešto (za zapisnik...na ETF-u sam).
Hm, jeste interesantna tema...citao sam dosta o nauci, naučnicima, teoriji, praksi itd... Šta reći..?
Kada pogledamo, između ostalog i fiziku, u zadnjih 100-120 godina vidimo da su baš ti teorijski fizičari pomjerali ''stvar'' sa mrtve tačke, predviđajući određene stvari, pojave i sl. Zbog nemogućnosti da se te ''stvari'' praktično pokažu i dokažu, morali su naučnici nečemu da se okrenu, da tako kažem.
Znam da je bilo puno onih koji su se recimo oko 1900. godine čudili tim stvarima ipak teorijska fizika je dobila na značaju kada su ''stvari'' dokazane u teoriji, dokazane i u praksi.
E sada, druga je stvar što u zadnjih 30 godina nemamo velikih pomaka u fizici...
Preporučujem da pročitate o profesoru Arnoldu Zomerfeldu i o njegovim studentima...blago rečeno...ima interesantnih priča. :-)
Ajde da čujemo i neke fizičare...
Pozdrav.
Kad vec prozivas...
Mislim da se teorija i praksa (eksperiment) ne mogu posmatrati tako odvojeno kao sto se misli. Naime, da bi neka teorija postala zvanicna, ispravna i tacna mora biti eksperimentalno potvrdjena. Naravno, prilikom izvodjenja exp moze se desiti, sto nije rijedak slucaj, da se dodje do nekih potpuno novih i neobicnih rezultata koji nemaju veze sa teorijom koja je trebala da se dokaze. Iz takvih rezultata exp se javljaju nove teorije. Primijeticete da se tako mozemo vrtjeti u krug, potvrdjujuci cas nove teorije ili dobijati neobjasnjive rezultate.
Druga je stvar sto za dokaz neke teorije ne postoje materijalni i fizicki uslovi. Recimo Standardni Model fizike elementarnih cestica je predvidio postojanje masivne cestice tzv. Higgs-ovog bozona, ali ona jos nije otkrivena experimentalno.
Takodje bi trebali da znamo zasto sto toliko natrpani teorijom. Iz prostog razloga. NOVAC. Da bi dokazali ili pobili teoriju, potreban je eksperiment. Za njega je potrebna laboratorija, a za nju novac. Svi znamo koliko se u CG i S izdvaja novca za laboratorije, tako da je jedino ono sto nam ostaje da teoretisemo.
Meni je vise blizak eksperimentalni nacin rada, ali nikada necu reci da je teorija nepotrebna, jer iz njenog dokazivanja/pobijanja proizilaze otkrica.
Prvi gutljaj iz čaše zvane „prirodna nauka” napravi te ateistom - ali na dnu čaše čekaće te Bog.
Werner Heisenberg (1901-1976)
Groovie!!!