Citat:
ccaterpillar: Što se tiče Japanaca, oni ne koriste 3 pisma, nego mešavinu tri pisma, tačno se zna kad se piše kojim pismom, kojim oblikom, imaju neki muško ženski oblik, i gde se u reči i kad piše kojim pismom, vrlo čersto u reči imate kombinaciju tri pisma, tako da to uopšte nije isto kao kod nas u Srbiji. Kod njih se u stvari 3 pisma stapaju u jedno, npr. analogija je korišćenje našeg j uvedenog iz latinice.
U japanskom pismu nikada u jednoj
reči nema kombinacije sva tri pisma. Jedna reč se piše jednim pismom. I da, tačno je da postoje precizna pravila kada se koje koristi ali to ne mora da znači da su međusobno komplementarna - naprotiv, potpuno su analogna (za svaki znak hiragane postoji jedan znak katakane, čak i međusobno liče, samo što je katakana uglastija) i samim tim redundantna. Utoliko više što koriste papazjaniju sva tri pisma. Slično bi bilo kada bismo mi pisali obične stvari latinicom, ali putokaze, obaveštenja, imena stranih glumaca - goticom. Koliko smisla to ima? Izbaciti dva od ova tri i ostaviti samo hiraganu bi bilo dovoljno da tekst bude čitljiv, lakši za pisanje i nedvosmisleniji.
Naravno, Japanci to neće uraditi, niti sam ja neki pobornik da se to uradi, a i odosmo u offtopic - nego samo ukazujem da:
a) Japanci imaju 3 pisma tamo gde bi jedno bilo dovoljno;
b) da su ta pisma vrlo teška za učenje autsajderima i
c) da ih i pored svega toga niko ne smatra varvarima ili budalama. I to je moja poenta - tako ni mi
ne moramo da se stidimo ćirilice da bismo bili moderan evropski narod. Naravno, ne moramo baš ni da je manijački i fundamentalistički promovišemo i da izbegavamo latinicu kao "nepatriotsku"...
Drugo, to "muško ženski oblik" nisi baš precizno objasnio... muški i ženski govorni jezik se razlikuju, ne pisma.
Zaboravih da pomenem, u Japanskom se sve češće koristri rimski alfabet pri pisanju dobro poznatih brendova ("romanji"), tako da efektivno u jednoj rečenici se mogu videti
četiri različita pisma.
In a game of chess you must never let your opponent see your pieces - Zap
Brannigan