toplim: Ja i ti EArthquake mozemo se preko mreze dopisivati, recimo. I posto su podaci jako poverljivi, moramo ih kriptovati.
Ako koristimo neke "gotove" programe za kriptovanje, svi oni enkripciju i dekripciju rade po nekom algoritmu. Cak i ako se u algoritmu programa primenjuju random brojevi, opet i ti brojevi nisu teorijski slucajni vec postoji neki algoritam "procesora, ili sistema, pokusavam da objasnim sto prostije. Tako da onaj koji zeli da presretne poruku, moze tragati samo za informacijom, koji program koristimo za kriptovanje.
A negde sam procitao na webu, da svi ti programi koriste uglavnom slicne algoritme. I da se na osnovu samog kriptovanog sadrzaja moze zakljuciti o kom se programu radi. (Ako niko drugi, onda sami kreatori algoritma, mogu probiti kljuc)
Verovatno nisam u pravu :), ali ne moze 16-bitni kljuc da sadrzi vise informacija od samog kriptovanog teksta. Taj kljuc je samo deo nekog algoritma. Ili funkcija ili parametar.
itd... mada priznajem da nisam toliko upucen u detalje.
A sto se tice enkripcije prevoda, mada to nema mnogo veze sa glavnom temom,
mogu se dogovoriti dva primopredajnika (ti i ja) oko tabele znakova:
A= $$$
B=&%"
C= (/&
...
I naravno da ta tabela nije 16-bitna vec je to teorijski beskonacni kljuc zavicno od dogovora.
I onda tu tabelu imamo ti i ja i ostali ucesnici u razgovoru. I mi po njoj desifrujemo poruku, odnosno tekst.
E sad svako moze sebi olaksati pa napraviti automatizaciju prevoda pomocu nekog internog programa koji cemo sami napraviti(najbolje je tako).
I onda ni CIA ni KGB ni IRA... ne mogu da provale nas tekst.
:)
Mozda se varam, ali zar ne padne programeru (hackeru) koji pravi takav program, da ostavi neku rupu, tj. vezu, da mozda ako zatreba provali u sopstveni rad.
"Majstor koji pravi sanke, prvi nauci da sanka"
[Ovu poruku je menjao toplim dana 20.06.2008. u 19:34 GMT+1]