Citat:
Everxxx:
Jel ovo nesto od brace Karamazovih?
O, nikada, nikada oni neće sebe bez nas nahraniti! Nikakva im nauka neće dati hleba, dogod budu ostajali slobodni; nego će se svršiti tim što će doneti svoju slobodu pred naše noge, pa će nam kazati: "Nahranite nas, pa makar nas i zarobili!" Razumeće najzad i sami, da se ne da ni zamisliti: da slobode i hleba bude dovoljno za sve u isto vreme, jer nikada, nikada oni neće biti kadri pravično među sobom podeliti ono što imaju! A uveriće se i o tom: da ne mogu nikad ni slobodni biti, zato što su slabački, poročni, ništavni i bundžije.
Nema neprekidnije i mučnije brige za čoveka nego, kad ostane slobodan, da što pre pronađe onoga kome će se pokloniti.
Ali čovek traži da se pokloni onom što je već neosporno, i to u tolikoj meri neosporno da svi ljudi najedared priznadu da se tome svi mogu klanjati. Jer briga tih bednih stvorova ne sastoji se u tome da se pronađe ono pred čim ću se ja ili neko drugi pokloniti, nego da se nađe nešto takvo, da svi poveruju u to i da se poklone, neizostavno svi zajedno.
Eto, ta potreba zajedničkog klanjanja jeste najglavnije mučenje svakoga čoveka lično, kao i celoga čovečanstva, od početka vekova. Da bi nastalo opšte i zajedničko klanjanje, to jest, da bi se svi klanjali baš jednom i istom, ljudi su uništavali jedan drugog mačem. Oni su stvarali bogove i dovikivali jedan drugom: - Ostavite vaše bogove pa dođite da se poklonite našima, inače smrt i vama i bogovima vašim! I tako će to biti do skončanja sveta, čak i kad nestane bogova sa sveta: zajedno, ljudi će pasti na kolena makar i pred idolima.