Citat:
sanja2010:
Uzgred, jedan deo drzavnih stipendija (ukljucujuci i onu Fondacije za razvoj naucnog i umetnickog podmlatka) ima klauzulu ostanka u zemlji 2x broj godina koliko se prima stipendija. U slucaju krsenja tog clana, stipendista treba da vrati onoliko para koliko je uzeo u ne znam tacno kom roku. Meni je to fair enough.
Po meni nije.
Recimo da školovanje traje 4 godine. Po sadašnjim propisima neko ko je primao stipendiju 4 godine mora da ostane u Srbiji minimum 8 godina nakon studija. Da li taj 'ostanak' podrazumeva 8 godina staža ili 8 kalendarskih godina, da li se uzima u obzir da će svak iradnik u prvom periodu svog radnog veka sticati i radno iskustvo, pa taman nakon tog roka u inostranstvo izvezemo kompletno zaokruženog stručnjaka?
Koliko ljudi prima stipendiju? A koliko od tih ljudi će postati stručnjaci koji će u realnom ekonomskom smislu vraćati taj novac državi? Pa kad se to sve sabere i oduzme, lepo može da se vidi da li je 8 godina malo ili mnogo...
Evo recimo računica:
Stipendija 300,000 godišnje x 4 godine, 1,200,000 din
Taj stručnjak nakon faksa se zaposli u nekom institutu za odličnu platu od recimo 80,000 dinara mesečno (da kažemo prosečna plata kroz 8 godina za vrhunskog stručnjaka koji napreduje od junior do senior pozicije kroz godine) . Kada se od doprinosa izuzme PIO, zdravstveno vamte tamte, oko 35% mesečno sleduje državi, a što dođe na oko 28,000 dinara poreza od tog stručnjaka. E sad, da država nije obrazovala tog stručnjaka, pretpostavimo da bi on imao platu od 34,000 dinara (prosek, ništa specijalno) i u tom slučaju država ubira 11,900 dinara poreza, a pri tome takvog radnika nije stipendirala i uštedela je 1,200,000 din.
E sada, u stipendiranog je uloženo 1,200,000 din, a razlika između njegovog poreza i poreza običnog radnika je 16,100 dinara. Ako te cifre ponožimo sa 8 godina nakon čega najveći broj tih radnika ode u inostranstvo da radi za mnogo veće pare, i uzmemo u računicu inflaciju tokom tih godina, bolje daje država te pare potroši na doček teniserki, bar će narod imati neke vajde od 'leba i igara', jer od stručnjaka nema nikakve...
Cifre su nekad veoma surove kad se stave na papir. A naš narod, pa i oni koji bi trebali baš i nemaju čestu naviku da stvari stavljaju na papir.