Ajde da napišem šta sam do sada naučio o kafi
Prvo je važno koja je vrsta kafe. Dele se na arabiku i robustu. Arabika je slabijeg, voćnog ukusa raste na visokim nadmorskim visinama i ima manje kofeina. Robusta je rasprostranjenija i više rađa i zato je jeftinija. Više je gorči ukus.
Osim vrste, važno je odakle je kafa (slično kao što je važno i odakle je grožđe za vino). Specijalizovane radnje nude kafu iz Brazila, Kolumbije, Etiopije, Indonezije,... Obično se prave mešavine da bi se postigao željeni ukus i aroma.
Kad lepo odabereš zrna koja ćeš da koristiš, onda se to i ispeče na određen način. Različito je da li je blago i jako pečena. Od toga će kasnije i zavisiti kako se napitak priprema. I to isto zavisi kakav će ukus na kraju biti.
Kad imaš konačno pečenu kafu u zrnu, onda odabereš kako ćeš da je samelješ. Različito je da li se sitno ili krupno samelje. To utiče isto na ukus i šta želiš da "izvučeš" iz kafe. Recimo krupno samlevena znači da voda brže prođe i ima kanje kontakta sa kafom, pa je blaži ukus, više kiselkasti, manje gorak. Za ispresso je jako važno da se pogodi prava mera, da se izvuku arome i slatkoća, a da ne odeš do te mere da naglo postane gorka i "pepeljasta". Važno je da bude dobar mlin da bi bila uniformno samlevena, a ne da imaš malo sitno a malo krupno mlevene kafe, pošto onda ne možeš ni da znaš šta će na kraju da ti ispadne u napitku.
Kad imaš mlevenu kafu, onda biraš način pripreme napitka. Recimo, espresso način izvlači uskuse koristeći vruću vodu pod pritiskom. Tursku ne znam da pravim. Video sam par videa šta treba da se posmatra dok se pravi i zašto je džezva tog oblika i slično, ali me za sada mi je i espresso previše.
Kod kuće se uglavom svede na to da li kupiš samlevenu kafu ili u zrnu i kako ćeš da napraviš i koji napitak. Ja sam se odlučio na kafu u zrnu, zbog mirisa a i zasita je ukus bogatiji zato što ne izvetri kao samlevena. Čak i kad duže stoji u zrnu bude bolja kafa nego tek otvorena mlevena. Drugi razlog je što sam čuo dosta priča da nikada ne samelju 100% kafe. Čak i kad namerno ne dodaju neke žitarice, promakne po koja buba, a bogami i glodar. Sve to na veliku količinu i nije toliko bitno što se tiče kontrole kvaliteta, i ono što je najbitnije, na kraju se sve proda i popije. Dakle, meni samo zrno.
Ovaj mlin što je Living Light postavio je za tursku kafu. Ima nožiće i ne možeš da biraš granulaciju. Samo što više vrtiš bude sitnija a da li ima mix krupne i sitne, nije toliko bitno za tursku pripremu. Sećam se da je bila obavezna oprema u svakoj kuhinji kada sam bio klinac. A ritual je bio da zoveš komšije na kafu, i dok domaćin priprema žezvu i šoljice, mlin se uvali (obično muškom) gostu da se zanima.