Citat:
pctel:
1) Stampanje novca - inflacija - devalvacija. Svi malo stariji clanovi foruma znaju da je SFRJ/SRJ/Srbija lidernu svetu po broju pokusaja ove ekonomske strategije. I znaju da se to nikada nije dobro zavrsilo. Tj. uvek je zavrsavalo totalnim zaustavljanjem privrednih aktivnosti, propadanjem firmi, osiromasenjem radnika, sve u svemu kompletim ekonomskim sunovratom drzave, privrede i gradjana.
Zapravo, prica je bila upravo obrnuta. Jos sredinom 1970-ih doslo je do pada proizvodnje i u svakoj normalnoj kapitalistickoj zemlji gazde bi pocele da otpustaju radnike. Medjutim, u Titovom raju je takva stvar bila nezamisliva i podizani su ogromni krediti da bi se kupio socijalni mir. Stvari su kulminirale 10 godina kasnije, kada se Milka Planinc pojavila na ekranu sa onim cuvenim "vrag je odneo šalu". Zapravo, tada je drzava bila blizu difolta. Mere stednje su dale rezultate jos par godina. Kasnije je Ante Markovic uradio isto sto i Superhik - drpao deviznu stednju da bi isplacivao plate. Kada je i to nestalo, poceli su da stampaju pare i to je bilo to.
Citat:
Ove godine smo svedoci jedne neuobicajene situacije. Imamo veliku ekonomsku krizu, koja rezultira smanjenjem traznje za robom i uslugama, sto za prirodnu posledicu obicno ima strmoglav pad cena.... ali u isto vreme stamparije novca rade do usijanja, sto bi trebalo da rezultira rastom cena, novac se na silu upumpava u dzepove gradjana i privrede... drzave se zaduzuju, gradjani zadrzavaju prethodni zivotni standard, cene ostaju na istom nivou, 17 od 25 najuspesnijih USA kompanija akumulira taj novac i zaradjuje mnogo vise nego prosle godine.
Zavisi o kojoj je robi i uslugama rec. Recimo, nekretnine i IT beleze velike profite. Stanovi u nekim delovima sveta su bukvalno poskupeli 300% u odnosu na prethodne godine. Cak ni kovid im ne moze nista. Svi pricaju kako nekakvi Njujorcani beze, a cene na Menhetnu i dalje divljaju. Slicna prica i u Amsterdamu, ono sto je kostalo 200K evra pre 5 godina sada kosta 400K. A sve neke mracne i vlazne rupetine ... doduse u centru grada, ali opet rupetine. Pitam se samo dokle ce se taj balon naduvavati.
U IT slicna prica. Pogotovo u doba kovida, koji je ljude uterao u kuce i gde je rad od kuce postao de facto standard za sve kancelarije. Rad od kuce zahteva da se svakom zaposlenom obezbedi laptop i telefon. Znaci, desktop radne stanice vise nisu dovoljne. Plus, zaposleni ce sada morati da pazari i skuplju Internet konekciju, da bi imao koliko-toliko dobar protok u radno vreme. To puni dzepove ISP/telco/mobile operatera. Firma mora da obezbedi Zoom ili Teams, ali one komercijalne verzije. Znaci, kupuju se licence za softver, cloud resursi, IT kompanije zato zaradjuju veoma lepe pare od svega toga. Za razliku od npr. turistickih agencija i kruzera koji su stavili katanac.
Mislim da se pucanje balona sprecava istorijski najnizim bankarskim kamatama ikada. Fed i EDB drze kamate skoro na nuli. Neke banke su pocele da uvode negativne kamate na stedne depozite. Znaci, kaznjavaju te sto drzis pare u (virtuelnoj) slamarici i teraju te da ih dizes i trosis. Ljudi ih tako i trose - dignu pare sa stednje i ulazu ih u stanove, cije cene zato i rastu, a oni bez slamarice zato dolaze tesko do stana. Ali ko te pita ... Uz to, kamate na stambene kredite su isto tako smesno niske - trenutno oko 2% u tzv. zemljama "stare Evrope", bez ikakvog ucesca, mnoge banke ti nude mnogo vise od 4 bruto godisnje plate koje su do pre par godina bile nekakav standardni uslov koji se postovao ...
Citat:
Dakle, logicno, prirodni rasplet ovakve situacije je da vremenom ostanemo bez deviznih rezervi, da imamo ogromne dugove i da imamo ogromne kolicine dinarskih novcanica sa mnogo nula. Postavlja se pitanje ima li nekog drugog izlaza iz takve situacije, da li je moguce zamajac zaustaviti i pokrenuti na suprotnu stranu, ka smanjenju duga, povecanju vrednosti dinara, jacanju domace privrede, povecanju deviznih rezervi? Da li smo bas osudjeni na propast, ili mozemo nesto da promenimo u svoju korist?
Moze! Najpre smanjenjem javnog sektora i to pocev od vlade s rekordnim brojem ministarstava u Evropi (20 i kusur - cemu?!). Znaci, 12 resora i to je to, 95 poslanika - puna kapa. Vaucerskom privatizacijom javnih preduzeca i skidanjem privrede s drzavnih jasli. Podizanjem preduzetnickog duha na svim nivoima, uz subvencije i poreske olaksice za startape i porodicna imanja, favorizovanje domaceg kapitala. Ukidanje zakona o deviznom poslovanju i slicnih gluposti koje koce normalan protok robe i kapitala. Sve to uz jake antikorupcijske mere, kontrolu pranja novca, progresivno oporezivanje, ukidanje doprinosa za PIO uz uvodjenje prvog, drugog i treceg stuba penzije itd. Nazalost, sve ovo sto sam naveo su bajke, jer niko nije spreman za tako nesto. Pocev od naroda, koji bi radije nekome platio da stigne preko reda pa do vrhova vlasti gde se vrte velike pare.