Dakle, Kineska i američka kultura svakako nisu iste. Nisu ni približne starosti i obe kulture su u skladu sa svojom istorijom i starošću.
Iz crtanih filmova WB-a i MGM-a vidimo da je američki ideal iživljavanje nad drugim, a da taj drugi ne može ništa. Takvi crtanio filmovi nisu niti zabranjeni, niti postoji makar i verbalna državna osuda takvih crtanih filmova za decu, niti društvo bojkotuje takve crtane filmove. Jednostavno, oni imaju prođu bez glasa protiv.
Naravno, postoji Walt Disney, koji propagira drugačije stavove, kojima u osnovi ismeva ljudske mane, pre svega pohlepu. Mada ništa nije savršeno, Walt Disney mi se mnogo više sviđa u tom pogledu od WB-a i MGM-a, a američka kultura je takođe iznedrila i FOSS i štošta drugo.
Sa druge strane, Kineze druge kulture i drugi narodi ne interesuju. Prodavnice u Srbiji u vlasništvu Kineza prodaju isključivo robu uvezenu iz Kine. Imaju težnju da budu samodovoljni i da šire uticaj ne primajući ništa.
Američki turista koji poseti Srbiju će reći npr. "što je dobra ova šljivovica" ili će pohvaliti nešto drugo što mu se dopadne. To je za njih normalno da žele da vide bogatstvo celog sveta i da žele da sve to imaju u Americi, što podrazumeva integraciju vrednosti drugih kultura u američku kulturu, sve dok su te vrednosti kompatibilne sa američkom kulturom.
Kineskom turisti pak neće valjati ništa što nije kinesko ili barem isto kao kinesko.
Japanac, Evropljanin ili Amerikanac kada pravi nešto, pravi na osnovu nečega postojećeg, što ne mora biti domaće, dok se Kinez trudi da napravi isključivo na osnovu kineskog, što nije baš u duhu saradnje i razmene sa drugima.