Nije u pitanju samo matematika već obrazovanje u opštem smislu. Reč je o udžbenicima.
Naime, čitajući šta pišu novine naišao sam na članak iz
Novosti o tome kako se odobravaju udžbenici:
Citat:
Rukopis prvo prođe recenziju u izdavačkoj kući, posle ide u Ministarstvo. Odatle odlazi u Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, čija tročlana komisija daje mišljenje. Potom ide na glasanje na Nacionalni prosveti savet (NPS), pa ponovo u MPN.
- Potpuno je apsurdno da se na taj način nipodaštava stručnost naše komisije. Prostim dizanjem ruke odluku donose ljudi koji nisu ni pogledali rukopis - kaže Avramović (direktor Zavoda za unapređivanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja).
Citat:
Da bi nešto hitno trebalo menjati u proceduri odobravanja udžbenika slaže se i Olivera Krupež, nastavnica sa dugugodišnjom praksom i predsednica podružnice Društva za srpski jezik za Moravički okrug.
- Nastavnici mi se često žale na propuste koje otkrivaju u udžbenicima - kaže naša sagovornica. - Produkcija je ogromna i teško je obezbediti kvalitetnu proveru sadržaja.
Dakle, u prvom citatu direktor se žali na nipodoštavanje njihovog stručnog rada. Ali, u drugom citatu nastavnici se žale na greške u udžbenicima.
Pa sad, kako su se greške podkrale kada eto udžbenici prolaze tolike recenzije i kontrole da se i samim "kontrolorima" smučilo. Aj, razumem ove što samo podižu ruke i glasaju - takvi ne moraju ništa da znaju osim da se potpišu da su primili dnevnice, ali kako su greške promakle "nipodaštavnoj stručnosti njihove komisije"?
Ono što se čini to je da je društvo, kao društvo, potpuno omanulo i više ne vidi smisao ni u čemu pa ni učenju. Učenje je svedeno na puko otaljavanje kao loša i dosadna utakmica u kojoj igrači samo čekaju poslednji zvižduk sudije.