Efekti pamćenja i učenja proizilaze iz sveukupnog životnog stila.
Najlakše mi je sada da banalizujem - zamislite situaciju: učenje nakon tuluma i gomile alkohola (recimo). Nije baš idealno, zar ne?
U suštini, gospodari smo svog života, to treba shvatiti (to jeste druga tema ali ovde mora da se napomene), i prema tome gospodari vremena koje imamo. Za učenje, sami odlučujemo kako ćemo i kada učiti.
Ako želimo zaista kvalitetne rezultate, tome se mora posvetiti posebna pažnja. To znači da tok učenja provodimo u maksimalnoj koncentraciji na materiju koja se obrađuje.
Druga strana medalje je da sam proces učenja ne postane noćna mora i opterećenje za život u celosti (ovo je prilično poznata pojava i jedan od najvećih razloga popularnosti ove teme). Zaštita od ovakve pojave je distanciranje od učenja van vremena koje mu se direktno posvećuje - znači obezbeđenje da ostale životne aktivnosti (potrebe, zabava, hobi...) ne budu opterećene teretom učenja.
Posebna situacija je naravno spremanje ispita, gde je klasična konstatacija o preobimnosti materije i nedostatku vremena za njeno kvalitetno usvajanje uz istovremeno normalan tok života. Znači - izuzetno stresna situacija.
Kvalitet može da obezbedi ciklus: koncentracija, opuštanje. Ok, ovde imam jedan primer (fino je ekstreman, pa ga nemojte uzeti kao etalon): Sutra je ispit - neka lepa matematika, naravno gradivo je dosta obimno, zna se koja su ispitna pitanja i odakle se uče ali nijedno nije naučeno. Nikad nisam imao posebnih problema s pamćenjem ali ovo je izazov - kako i naučiti a da se sve ne zbrka, da se zna šta ide uz koje pitanje. Ključ je u opuštanju. Rad na ispitnom pitanju zahteva punu koncentraciju - čitanje, razumevanje, šematizacija, pamćenje, ponavljanje. Nakon svakog obrađenog pitanja sledi pauza - totalna izolacija od nekoliko minuta (opuštanje). Potom sledeće pitanje... Ispit je položen.