Citat:
Za ovakve stvari postoje telefoni, pa lepo uzmesh okrenesh svaku agenciju ponaosob, lepo im u par minuta objasnis sta i kako, i TEK ONDA im kazhesh da ces im poslati email sa vishe informacija o tome, pa neka oni razmisle da li hoce ili nece.
Mislim da je to prebacivanje sa jednog komunikacionog medija na drugi. Zašto bi telefonom bilo dozvoljeno ono sto nije dopusteno emailom? Treba li da razgovaram sa 200 ljudi dnevno koji mi traze dozvolu da mi posalju mail?
Srecom ili nesrecom Zakon je tu jasan mada pomalo paranoican.
Citat:
“Zabranjeno je oglašavanje slanjem oglasnih poruka putem pozivnih sredstava sa i bez ljudskog posredovanja, putem telefaks uređaja ili elektronskih poruka, bez saglasnosti primaoca oglasne poruke.”
Izgleda da ni telemarketing nije dopusten, ali trazenje dozvole za telemarketing i spaming je dozvoljeno. Samo je pitanje vremena kada ce se neko setiti, ako vec i nije, da glasovnim automatom postavi pitanje "Da li zelite 1.000.000$? Mozemo li da vam posaljemo poruku? Pritisnite bilo koji taster za DA ili izrecitujte osmi stih iz drugog pevanja trece knjige Mahabharate u prevodu na svahili za ne."
Cini se da ovakva zakonska formulacija moze da onemoguci masovno, jeftino i brzo zasipanje, odnosno zagusivanje sredstava komunikacije i nista vise od toga. Tesko da ce ovakva formulacija zastiti pojedinca od spama, osim ako nije spreman da svakog spamera tuzi sudu, sto nije mnogo verovatno. Kao i u svetu zakon ce pruziti zastitu od profesionalnih spamera, odnosno onih koji koji drugima nude svoje spaming kapacitete, ali tesko od svih ostalih koji relativizuju poslovni bonton.