Namera je bila da se potencira različitost govorenja na selu i u gradu. Navedeni
primeri su samo ilustracija te različitosti.
Ljubav prema našem jeziku, koja je i kod tebe očigledno izražena ponukala me da na
neki način agitujem na očuvanju njegove lepote. Iako se o lepoti kao fenomenu
ne može raspravljati – ona ipak postoji, a kreira je narod. Narod ne zna pravila,
ali oseća kako treba nešto kazati – i tako kaže. U konkretnim primerima narod
vrlo dobro zna kako je lepše i lakše naglašavati i izgovarati reči pojedinačno i u
rečenicama. Lepota našeg jezika se, između ostalog, i ogleda u vrstama naglasaka
koji su prefinjene i promenljive, i po vrsti i po položaju, nijanse izgovora i koje su za
većinu stranaca nesavladive i neprimetne. Nekada je narod bio kreator svog jezika u
vreme kad su ljudi međusobno češće razgovarali i mogli da utiču na sagovornika. Nažalost,
narod više nije kreator svog jezika jer je „sagovornik“ totalno gluv i nekontrolisan.
Taj sagovornik koji je konglomerat sastavljen od spikera radija i televizije, „istaknutih“
političara i politikanata, pisaca nesuvislih tekstova novokomponovane „narodne“
muzike i još gorih tekstova zabavne muzike je savremeni kreator srpskog jezika
hteli mi to ili ne. Taj konglomerat je manjina koja se daleko više čuje i sluša nego
većina. Taj „sagovornik“ koji to nije, neprestano je prisutan na svakom mestu i
u bilo koje vreme, bezosećajan, tvrdoglav i nedodirljiv.
Većina je prestala biti bilo kakav činilac u modifikaciji i zdravom usavršavanju jezika.
Prenošenje naglaska na enklitiku postaće nepravilno i arhaično samo zato što taj sagovornik
jednostavno tako ne govori iako je još uvek i takav govor ispravan.
U konkretnom slučaju favorizuje se jedna ispravnost na račun druge koju je
svojevremeno favorizovao narod. Narod se više ne čuje. Narod sluša.
Ispravnost se ustanovljava i na način: „tako većina govori“, a većina uglavnom
ćuti, sluša i usvaja kreacije tog nekontrolisanog konglomerata.
Ako pažljivo slušaš kazivanje neke spikerice imaćeš utisak kao da je na nekom besomučnom
takmičenju u brzom govorenju. Zašto? Verovatno zato da bi ostalo što više vremena
za beskonačna ponavljanja tekstova reklama i prateću rke koke muziku u stilu
američke rok „kulture“ o kojoj ruski pisac Zinovjev kaže: „ Svetska dominacija se
izražava najpre intelektualnom ili, ako više volite, kulturnom diktaturom. Zato se
Amerikanci već decenijama upinju da srozaju kulturni i duhovni nivo čovečanstva:
hoće da ga svedu na sopstvenu razinu da bi mogli oni da ga diktiraju“.
Kad je u pitanju lepota jezika, tu je narod neprikosnoven, treba ga apsolutno
uvažavati i usvajati onu pravilnost koja održava i neguje tu lepotu.