@Not now, John!
Citat:
@Deniz: A što se ne bi dogovorio sa zetom (ili djeverom, ko li već kupuje mladu?) da ti plati u "naturi", onako kako se to zaista radilo ranije (gajba jabuka, vreća brašna, kokoš i sl.)?
Pa ako je vec u glavu utuvio da prOdaje sestru, onda moze jos ispasti da je trampa – sestra za gajbu jabuka. Izgleda da on sam mora da vidi sta je za njega prEdati sestru mladozenji, a sta je prOdaja.
Citat:
Pa, možda nema u Australiji, ali kod nas ima. Na Balkanu kad neko zove na svadbu 300 zvanica zna se šta mu je cilj. Kad neki čovjek zove svog direktora na svadbu svog sina, a direktor nikad nije vidio tog momka, niti je bio kod njega u kući, onda to ne može da znači bilo šta. Stari mi je direktor, pa svako malo ide na svadbe kod ljudi kod kojih nikad ranije nije bio. A zovu ga, jer očekuju da će dati najviše para pošto je direktor, je l' te.
Ne kontam zasto uvodis primjer direktora, jer je to NJEGOVA odluka da li ce da ide ili ne. Znaci mozes biti pozvan negdje, ali takodje mozes se i zahvaliti i reci da nisi u vremenskoj mogucnosti da dodjes ako zelis da izbjegnes neprijatnu situaciju. Sto se tice zvanja 300 zvanica i citanja necijih misli o tome sta organizatori tacno ocekuju od zvanica, to vjerovatno iznos neki specifican primjer iz okruzenja sa kojim si upoznat. U suprotnom, pravis pretpostavke. Sve ljude koje ja poznajem i koji su se odlucili za zvanice – uglavnom 400+ - zeljeli su to da urade (a bili su i u mogucnosti da to urade), jer su htjeli da pozovu ljude koji im znace taj dan – rodbinu, prijatelje, kolege sa posla sa kojima rade godinama. Takodje, bilo je i drugih koji su zeljeli da budu jedini prisutni na svom vjencanju, pa su otisli ili u Veneciji ili na Havaje. Ni jednima ni drugima se ne zamjera na odluci, nego se postuje. Njihovo vjencanje, njihova odluka – nek’ su srecni, zdravi i zivi.
Citat:
Citat:
djevojka_: Znaci ti trebas da se jedes i razmisljas sta neko drugi planira za svoje vjencanje, a da oni budu optereceni sta ces ti misliti u vezi njihove odluke, i da se prilagodjavaju jer tebi smetaju odredjene stvari? E pa samo sljedece mogu da kazem: Get a life!
Citat:
Ljudi su, _djevojko_, društvena bića. Ja sam davno prošao tinejdžersku fazu kad sam govorio: "nije me briga šta drugi misle o meni". Čovjek na kraju shvati da je itekako važno šta drugi misle o tebi...
Potpuno si promasio poruku. Upravo je necije pravo da odluci sta ce uraditi na taj dan vjencanja, pa ti se opterecivao time sta sluze na svadbi, ili da li su pozvali onoga koga si ti mislio da su trebali pozvati, ili da li su izabrali ‘pravo’ mjesto za taj dan – to je nesto sto moze da opterecuje tebe (a ne mora), i ti sa tim treba da zivis ili da nadjes nacin da predjes preko toga. Sam odlucuj da li ces zvati 500+, ili ici u Tunguziji; ali da se nekom mijesas u njihove odluke i kako ce potrositi svoj novac – jeste neprikladno. Kad smo kod tinejdzerske faze, upravo psiholozi smatraju da je to period kada su mladi ljudi podlozni uticaju sredine jer se formiraju; znaci ako nemaju psihilosku cvrstinu, cesto moze biti bitnije sta okolina misli, pa onda dolazi prilogadjavanje da bi neko bio dio grupe. Itekako je vazno da se stvori sposobnost postovanja necije odluke, makar se ti sa njom ne slagao. Na kraju krajeva, zasto bi se ti osjecao pogodjen ako nego organizuje vjencanje sa 300+ zvanica? Mozda jedino ako te pogadja da li ces biti pozvan ili ne od ljudi koje poznajes. Hajde da kazemo jos da ih ne poznajes.
Citat:
Svakom normalnom čovjeku treba da je bitno u kakvom društvu živi.
Naravno, ali svaki normalan covjek ce vremenom shvatiti da je mijenjanje drugih ljudi uzaludna misija, i da promjena pocinje od sebe. Ti odluci sta ce da prihvatis ili da odbacis - ako budes imao djecu, moci ces da im pokazes pozitivne stvari, i ta djeca formiraju neko novo drustvo. Znaci, mozes da se
nerviras kako je drustvo sh&t, kakva se to muzika pusta, kakva je drzava; a mozes da izaberes da se ne hranis sa sh&t-om, i
uradis nesto oko toga. Pasivno vs aktivno – pa sam izaberi.
Citat:
Citat:
_djevojka_: Ako ce neko da se time OPTERECUJE, onda je to njihova stvar
Citat:
Pa, nije isključivo njihova stvar, ako su to meni bliski ljudi. Ne želim da se meni bliski ljudi opterećuju zbog primitivnih običaja koje im nameće društvo. Ako su oni opterećeni, onda sam i ja.
Govorimo o odraslim ljudima koji su sposobni sami da naprave odluke. Niko ih ne prisiljava da urade bilo sta. Ako neprestano misle o tome sta ce reci drustvo sto oni zele da urade nesto drugacije, onda jesi u pravu – opterecuju se time. Onda je njihova odluka da li zele da nastave da se opterecuju ili ce reci – mi radimo ovako, oni mogu uraditi onako kako oni zele. Ako ti zelis da se opterecujes, onda budi opterecen. Ne moze niko da ti nametne neko drugo razmisljanje, nego jednostavno ne zelis da promjenis svoje – iako ti ne odgovara.
Citat:
Citat:
_djevojka_: Otkad si ti kampovao u njihovim mislima, i chachkao da vidis tacno o cemu razmisljaju?
Citat:
A ti poznaješ moje rođake bolje od mene? Obazriv čovjek može da osjeti kako se drugi osjećaju na osnovu mnogih stvari. Uostalom, u više navrata su rekli da imaju problem kad ih neko zove na svadbu i sl. stvari.
Ne, nego oni poznaju sebe bolje nego sto ih ti poznajes. Rodjenje djeteta nije isto sto i svadba. I jedna cokolada je darivanje djeteta. Na kraju dana – odluka tvoje sestre sta ce da uradi, a njihova odluka da li ce da odu i vide dijete ili ne.
Citat:
Da je svako različit, onda bi se i ponašali kao individualci, i ne bi 9 od 10 svadbi bilo identičnih. I ne bi u opticaju bili ovako primitivni običaji.
Ne postoje identicne svadbe. Cak i ona masovna vjencavanja u Kini, koja se odrzavaju na sportskim stadijumima i gdje hiljade ljudi ucestvuje – ni ona nisu identicna – pocev od ljudi koji se uzimaju. U opticaju je ono sto sam izaberes da pratis. Ima toliko primitivnijih stvari koji vrse vise uticaja na mladje narastaje od obicaja koje ti nazivas primitivnim. Neke od njih si i sam naveo, ali pocni od onih koji se serviraju na onoj kutiji zvanoj TV.
@Deniz,
Citat:
Ova tema se pretvorila prakticno u prepiranje i neko medjusobno prepucavanje,a gotovo niko da da ono sto sam trazio.
Ljudi su iznosili ideje, ali tebi se nije svidjela nijedna do sada da bi zelio da je izneses sestri i da primjenis. Predlozeno ti je da pokusas da razgovaras sa sestrom i da izneses svoj stav, nisi nista napisao ni da li si razmisljao o tome, pa opet cekas dok neko ne napise nesto sto ce ti se svidjeti.
Citat:
Meni je pripala ta cas da je izvedem,a sto se obicaja prodavanja tice i tada sam prihvatio to iako bas nisam zeleo.Tada sam bio gotovo klinac 17 ili 18 god. pa bas i nisam znao i umeo da izvrdam.
Cini mi se da je tada bilo lakse da udaris u dreku i da kazes necu.
Citat:
Zamolio bih vas mozda jos jednom da procitate moj predhodni post i da vidite tacno sta trazim od vas i na to da mi odgovorite.
Odgovoreno ti je, ali ti se svi odgovori ne svidjaju. Bas kao i na svakoj drugoj diskusiji – ljudi diskutuju.
Citat:
Posebno smatram da imam pravo da upozorim _devojku_ da prestane sa komentarima na ovu temu i to ne zato sto se ne slaze sa mojim misljenjem vec zato sto skrece temu sa pitanja koje sam postavio i izaziva prepucavanje a ne odgovor na moje pitanje!!!
Odlucio si da ne razgovaras sa svojom sestrom, nego da izneses sve detalje na ES i da pitas za ideje, i dobio razne vrste komentara – od onih koji ti se cine super – do onih sa kojima se ne slazes. Ocekujes odgovor koji ce ti se svidjeti i to ponavljas nekoliko puta, ali to zavisi isljucivo od diskutanata.
Nije se skrenulo sa teme, nego se njoj uvijek vraca, i ljudi iznose svoja razmisljanja.
Evo pitanja za tebe – da li si uopste sjeo i svojoj sestri rekao sta TI mislis o tom obicaju? Mozda se i desi da ti na kraju dana kaze – ako ti je toliko stalo, hajde da uradimo ... ili da neko sa mladozenjine strane nesto predlozi.
@vindic8or
Citat:
kako u poslednje vreme iskacu ti silni sprski obicaji koje niko ranije nije pominjao? ozbiljno el neko cuo za ovo prodavanje mlade pre 10 godina? (ja prvi put na ovom topicu, iskreno).
Iskacu jer se posljednjih pedesetak godina rijetko ko aktivno bavio njima. Nije bilo pozeljno ni ici u crkvu, niti reci da vjerujes u bilo sta drugo sem u partiju – sloboda izrazavanja. Onda fino neko dodje kome smetas, pa malo napljuje kako je cuo od drugih da si govorio ili radio (iako neistinito), pa te spakuju i posalju na Goli Otok. Zasto spominjem crkvu? Zato sto je ona jedna od rijetkih koja je cuvala te obicaje tokom tog perioda; cuvala je identitet jednog naroda. Moguce je da ima onih koji misle da je osvrtanje na istoriju, tradiciju, obicaje – gubitak vremena; ali ima i onih koji jednostavno ne vide da je svrha postojanja ukljucivanje medijske kutije, i plasiranje jedne zemlje u svijetu kao ekonomsko vladajuce, jednog jezika, i jednog papira kao valute. Ne mislim da ti je strano ime Vladete Jerotica, pa ako budes imao vremena i interesovanja, Milos Jevtic je pripremio knjigu ‘Postojanosti Vladete Jerotica’, koja izmedju ostalih prolazi i kroz teme identiteta, tradicije, obicaja i pita neka zanimljiva pitanja.
Ako si vise vremena provodio sa bakom ili dedom dok si bio mali, morali su paziti da ti ne govore o stvarima vezanim za crkvu ili vjeru, jer mala djeca vecinom vole da kazu sve zivo sto nauce, pa onda stariji nagrabusaju. Kao sto je Bhamby iskopao neke obicaje (izvor?), kako je stanovnistvo prelazilo iz sela u grad, nije bilo prakticno zadrzati neke obicaje – npr. zamisli da mlada pokusa da prebaci sito preko desetospratne zgrade - pa trebao bi joj katapult. :)
I onda na kraju dana sam odlucis sta ces da uradis. Da li vrijedi upoznati te obicaje, nesto sacuvati, ili reci – nikad cuo, vrijeme proslo?